Permakultura - Portal svijestiU novije vrijeme sve više ljudi postaje svjesno da se sistem u kojem živimo, od politike, pa sve do prehrambene industrije, kreće u vrlo ružnom smjeru i gotovo svakodnevno otkriva svoje ružno lice nezdrave kompeticije, lobističkih interesa vladajuće elite, nesuradnje i beskrupuloznosti, te sustavnog uništavanja okoliša i masovne industrijalizacije prehrambene industrije, koja sve više stavlja naglasak na profit naspram ljudskog zdravlja, brige o Zemlji i prirodi. Uvidjevši smjer kojim se moderna civilizacija kreće, 70-tih godina prošlog stoljeća počeo je rasti globalni pokret koji se krije iza naziva Premakultura.

Što je permakultura?

Permakultura je svjesno oblikovanje (dizajn) i održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava koje odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih ekosustava. Permakultura je harmonična integracija ljudi i krajolika, koji na održivi način osigurava hranu, energiju, sklonište i ostale materijalne i nematerijelne potrebe.

Permakultura je kovanica dvije riječi – permanentna agrokultura (Permanent Agriculture) koju je početkom 70-ih revitalizirao tasmanijac Bill Mollison. Riječ “Permaculture” zaštićena je autorskim pravom, a vlasnici autorskih prava su Permakulturni instituti i Kolegiji diplomanata širom svijeta. Navedene institucije brane autorsko pravo sa svrhom ujednačenog i kvalitetnog obrazovanja novih diplomanata. Institut Permakulture Hrvatske jedna je od međunarodnih ustanova – nositelja navedenog autorskog prava.

Permakultura je interdisciplinarna znanost o Zemlji. Objedinjuje mnoge klasične znanosti i usmjerava ih na brigu o Zemlji, brigu o ljudima, mudar nadzor širenja populacije i nadzor potrošnje materijalnih dobara.

Permakultura uzima u obzir lokalnu kulturu, klimu, lokalne uzorke i navike, te nudi bazično znanje o promatranju specifičnosti krajolika, klime, zemlje, flore i faune, insolacije i vode te ih uvrštava u jedinstveni dizajn prilagođen određenom korisniku ili korisnicima.

Permakulturni dizajn izrađuje se na temelju načela – briga za ljude, briga za Zemlju i pravedna raspodjela resursa. Kao predlošci se koriste uzorci iz prirode kako bi se optimalno iskoristili svi prirodni potencijali spajajući ih u međusobno podupiruće elemente koji zadovoljavaju naše potrebe bez da se narušava prirodni poredak.

Briga za Zemlju

poštovati zemlju
štititi bioraznolikost
cijeniti važnost drugih živih bića
uspostava ravnoteže

Briga za ljude

solidarnost i pomaganje
komuniciranje i umijeće slušanja
smislen rad i pravo na odmor

Pravedna raspodjela

odgovornost i pravda
ugoda, a ne pohlepa
životna održivost

Permakulturom se nastoji zadovoljiti neke od sljedećih uvjeta:

Permakulturnim dizajnom nastojimo stvoriti praktične sustave za život i proizvodnju
Sheme iz prirode koristimo za kreiranje održivih ljudskih prebivališta
Racionaliziramo i štedimo prirodne resurse
Svakom elementu osiguravamo više funkcija
Pri dizajniranju izrađujemo analizu tla, vode, zraka, resursa i organizacije
Svaku funkciju podupiremo sa više elemenata (raznolikost)
Svakim elementom potpomažemo druge elemente
Učinkovito planiramo energiju
Oblikujemo u humanim mjerilima i proporcijama

Povijest Permakulture

Bill Mollison - Portal svijestiZačetke permakulture, kao interdisciplinarne znanosti o zemlji s nakanom globalnog širenja i primjene, osmislio je tasmanijac Bill Mollison u periodu između 1972-74. godine. Nedugo zatim, pridružuje mu se David Holmgren (arhitekta), koji je u to vrijeme slušao neka Mollisonova predavanja na sveučilištu u Hobartu, Tasmanija. Mollison i Holmgren najčešće se navode kao suosnivači permakulture. Premda se riječ permakultura javlja nešto ranije, najprije 1911. godine u knjizi F.H. Kinga “Permanentna agrokultura u Kini”, a kasnije u nekoliko drugih publikacija (kao što je J.R. Smithova “Žetve sa stabala” iz 1929. godine ili P.A. Yeomansova “Voda za svaku farmu”), čvrsto povezivanje znanosti i ostalih područja ljudskog djelovanja vezanih uz život i prirodu Mollison pretvara u globalnu misiju stvaranja armije permakulturnih terenskih radnika koji poučavaju o (samo)održivoj proizvodnji hrane. Prema Mollisonovim riječima iz tog vremena: “Mnogi od nas koji smo iskusili socijalna previranja kasnih 60-ih vide da nema pozitivnog pomaka naprijed. Umjesto toga i dalje su zastupljeni oni aspekti globalnog društva koje smo odbacili. Ti aspekti uključuju vojni avanturizam, atomsko naoružanje, bezobzirnu eksploataciju zemlje, aroganciju zagađivača i opću nesenzibilnost za ljudske potrebe.”

Sedamdesete godine 20. stoljeća obilježene su prvim ozbiljnim naftnim krizama, a u državnim i bankarskim krugovima pojačavala se zabrinutost o potpunom iskorištenju poljoprivrednih i energetskih resursa, pri čemu nijedna od zabrinutih institucija nije ponudila konstruktivno dugotrajno rješenje, ni onda, a ni danas 40 godina kasnije. Ne postoje dugotrajna, planska rješenja na globalnoj razini koja uzimaju u obzir brigu o Zemlji i brigu o ljudima. Mollisonova praktična ideja da se u znanosti o zemlji (permakulturi) obrazuje armija pojedinaca i pošalje kao pomagače-misionare u najugroženije regije svijeta zapravo je okidač današnje globalne permakulture.

Razdoblje nastanka ideje o permakulturi bilo je potpomognuto snažnim socijalnim previranjima na Tasmaniji u čijem je središtu bila ekologija, briga za prirodu i borba protiv eksploatacije prirodnih resursa. Tasmanijska zelena stranka koja je formirana u tim događanjima, jedna je od prvih zelenih političkih stranaka uopće. Permakultura se u tasmanijskoj javnosti prvi put pojavljuje 1976. godine u lokalnim novinama, a nedugo zatim u radioemisiji na australijskoj nacionalnoj radiopostaji u kojoj je gostovao Bill Mollison. Ta je radioemisija izazvala ogroman interes javnosti. Sa svih strana pojavili su se mnogi Mollisonovi istomišljenici, među kojima i Max Lindegger, nešto kasnije osnivač prvog permakulturnog eko-sela Crystal Waters, u Queenslandu, Australija. 1978. godine Mollison objavljuje prvu knjigu o permakulturi “Permaculture One – a Perrenial Agriculture for Human Settlements” (Permakultura 1 – Višegodišnja agrokultura za ljudska obitavališta). Iste godine pokrenut je i prvi časopis Permaculture, koji je uređivao australijanac Terry White, a održan je i prvi tečaj permakulture na Tasmaniji.

Prema sjećanjima sudionika događaja iz tog vremena, Bill Mollison je zaokupljao pažnju ljudi jer je bio za rješenje problema, a ne protiv postojećeg stanja. Davao je praktična rješenja stvarnih, životnih problema ljudi i više je radio nego pričao. Njegov opći stav bio je da umjesto čekanja da državne institucije riješe problem, ljudi sami učine što je potrebno. Osim ostvarene praktične dobrobiti, ljudi su se osjećali osnaženima i sposobnima za samostalno rješavanje problema zajednice. 1979. godine Mollison objavljuje drugu knjigu “Permaculture Two” (Permakultura 2) koja je usredotočena na dizajn ljudskih obitavališta. Do 1980. godine premakulturni tečaj pohađalo je nekoliko desetina tisuća ljudi, utemeljena je Nacionalna  permakulturna asocijacija. Slijedi osnivanje tri nova permakulturna časopisa tijekom 80-ih godina i daljnje širenje.

Permakultura prelazi granice Tasmanije i Australije i postaje stvaran svjetski pokret. Entuzijazam i energija mnogih pionira utjecali su na kaotična događanja u permakulturi. Nedostajao je zaokružen i jasan koncept permakulturnog dizajniranja, premda je Mollison do tog vremena napisao dvije knjige. Mnogobrojna događanja, neprestani interes sve više ljudi i raznoliki sadržaji tečajeva koje su vodili prvi učitelji ukazivali su na potrebu za bolje organiziranim temeljima permakulture. Osamdesetih godina 20. stoljeća permakultura odlazi u Ameriku i Europu, točnije u Njemačku, Dansku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Njemački par, Declan i Margit Kennedy održavaju prvi tečaj o urbanoj kulturi. Kanađanin Michael Linton uvodi LETS sustav u permakulturu.

Koncept permakulture kao sustava primijenjenog dizajna dovršen je 1981. godine, kad je završen prvi Mollisonov 140-satni sveučilišni seminar o Permakulturi. Od prvih 26 diplomanata do danas, primijenjeni dizajn ostao je jedna od glavnih okosnica Permakulture. Današnja neformalna mreža diplomanata sastoji se od neutvrđenog broja članova u mnogim zemljama Svijeta. Zanimanje za permakulturu dovelo je do ubrzanog širenja članstva i razvoja koji permakulturu svrstava u svjetski pokret. Ustroj pokreta nije centraliziran. Ne postoji središnji ured. Od samog početka, permakultura se temelji na snažnom osjećaju za zajedništvo i zajednički rad, ali i poštivanje individualnosti svake osobe.

Permakultura - Portal svijesti

Permakulturalna riješenja

Permakulturna rješenja nastoje uskladiti potrebe suvremenog čovjeka sa zaštitom okoliša. U permakulturi čovjek i njegove radnje vraćaju se natrag u prirodno kruženje tvari, kao dio cikličkog sustava u kojem nema otpada i uzaludnog trošenja energije. Permakultura spaja tradicionalna znanja sa suvremenim dostignućima i metodama.

Energija

Energija koja se danas najviše rabi je najčešće fosilnog podrijetla, a njezina primjena predstavlja velike ekološke probleme. Zato je preporučljivo koristiti se energijom iz obnovljivih izvora. Obnovljivi izvori energije su energija vjetra, sunca, biomase, plime i geotermalna energija

Održivim dizajnom i projektiranjem mogu se ostvariti velike uštede energije. Neka od rasprostranjenih i dostupnih rješenja za kućanstva su solarni kolektori za toplu vodu, vjetrenjače i fotonaponske ćelije za el. energiju, solarna kuhala, bioplin, korištenje drva za ogrijev, ugradnja učinkovitih peći s velikom termalnom masom i dr.

Voda

Vodna bogatstva su na udaru većine zagađivačkih sustava, jer prije ili kasnije sve otpadne vode, izljevi nafte na kopnu ili moru, kemikalije iz poljoprivrede, kanalizacijski sustavi gradova završe u podzemnim vodama, rijekama i morima. Zbog naglih klimatskih promjena opada razina podzemnih voda i time su izravno ugrožena vodocrpilišta i bunari.

Zbog svih navedenih razloga iznimno je važno znati kako održivo upravljati vodom, štediti vodu, graditi sustave za skupljanje kišnice, skupljati oborinske vode za poljoprivredu, pročišćavati otpadne vode, koristiti kompostne WC-e i sive vode pročišćavati biljnim pročišćivačima.

Tlo

Tlo je stanište ljudi, biljaka i životinja, a ujedno predstavlja glavni izvor hrane za njih. Tlo je kao filter oborinskim vodama i vodne zalihe ovise o kakvoći tla. Konvencionalna poljoprivreda s podupirućom agrobiokemijskom industrijom trajno degradiraju tla i pretvaraju plodne površine u beživotne pustinje. Odgovor tom destruktivnom trendu su svi tipovi ekološke poljoprivrede i organske proizvodnje hrane. Primjenom permakulturnih i drugih organskih rješenja u poljoprivredi, graditeljstvu i infrastrukturalnim zahvatima ne uništavamo tlo i ne zagađujemo podzemne vode.

Zrak

Zrak je kao i drugi spomenuti elementi na udaru svih tipova zagađivača, a nužan je za nama poznati tip života na zemlji. Od zagađenog zraka se treba zaštiti, no svatko može utjecati na kvalitetu zraka u svom području, bar pozitivnim primjerom. Korištenjem bicikla, javnog prijevoza, električnih bicikala i mopeda, uporabom biodizelskog goriva i bioetanola, vožnjom učinkovitijih automobila, grupnim vožnjama i sadnjom stabala koja apsorbiraju ugljikov dioksid možemo bar malo popraviti ružne statistike onečišćenja zraka.

Graditeljstvo

Trećina otpada koji se nalazi na svjetskim deponijima zauzima građevinski otpad koji ostane od konvencionalnog graditeljstva. Osim što klasično graditeljstvo predstavlja veliki ekološki problem planetu, često su novoizgrađeni prostori nezdrave sredine prepune toksičnih tvari te elektromagnetskog, svjetlosnog i zvučnog zagađenja. Investitori se rijetko pridržavaju kvalitativnih propisa i novi objekti nisu izolirani u skladu s ionako energetski nezadovoljavajućim standardima, tako da ti objekti troše za svoje zagrijavanje, hlađenje i održavanje goleme količine energije iz fosilnih goriva.

Održivo graditeljstvo je prepuno jeftinijih, prirodnijih i zdravijih rješenja. Iskorištavanjem lokalnih resursa potiče se razvoj lokalne zajednice i smanjuje se emisija CO2. Pasivna solarna arhitektura je odgovor na energetske užase konvencionalnog graditeljstva. Posljednjih tridesetak godina u zapadnoj Europi i Americi na popularnosti su dobile kuće od tvrdo balirane slame, earthship objekti, kuće od prirodnih materijala poput drveta, pečene i nepečene opeke, kamena, gline i sl. Objekti se izoliraju celulozom, ovčjom vunom, ekspandiranom glinom, slamom, kokosovim vlaknima i dr. Grade se zeleni krovovi na kojima se može uzgajati hrana, zgrade se projektiraju tako da imaju povrtnjake i voćnjake inkorporirane u samu arhitekturu ili bliži okoliš. Stvorene su prave proizvodne zelene oaze, zdravi kvartovi u centrima mnogih modernih gradova.

Organizacija / društvo

Napisano je vrlo mnogo knjiga i održano mnogo rasprava koje se kritički osvrću na moderne političke sustave i način kako su ustrojeni sa svojim centrima moći, sa svojim modelima odlučivanja i preraspodjele društvenih dobara. Nažalost, živimo u društvima nezdrave kompeticije, lobističkih interesa vladajuće elite, nesuradnje i beskrupuloznosti. Upravo je tako postavljen politički sustav koji jedino materijalni profit vidi kao cilj za čije se ostvarenje ne biraju sredstva, odgovoran za gotovo sve katastrofe koje su se dogodile i koje će se dogoditi našoj civilizaciji i planetu Zemlji.

Razlike između parlamentarizma i bazične demokracije

Istodobno znamo da se političke promjene događaju iznimno sporo i mukotrpno, ali nećemo biti pesimistični do kraja. Valja primijetiti vrlo mnogo pozitivnih inicijativa i projekata koji postoje i koji pružaju kvalitetniji i cjelovitiji pogled na ustroj ljudskih zajednica. To su ponajprije pokreti ekosela, mnogi mali i veliki gradovi koji u svoju politiku inkorporiraju ekološke i održive principe, hvalevrijedni projekti mnogih ministarstava, projekti firmi koje djeluju na etičkim načelima, čitava vojska umreženih organizacija i pojedinaca koji kroje bolju budućnost.
Briga za ljude je ključni čimbenik za uspješne projekte. Prava sinergija među ljudima se pojavljuje tek ako su stvari transparentno postavljene, ako se primjenjuje načelo konsenzusa prilikom donošenja odluka i ako se prakticira direktna demokracija.

Ukoliko želite promijeniti svoj dosadašnji način života na bolje ili saznati više o ovom pokretu i kako mu se priključiti, to možete učiniti ovdje:

INSTITUT PERMAKULTURE HRVATSKE -zajednica diplomiranih dizajnera permakulture i pridruženih članova.

UDRUGA KNEJA – društvo za kulturu i suživot s prirodom

MREŽA EKOSELA BALKAN – registrirana mreža udruga koja djeluje na području Balkana i obuhvaća organizacije i pojedince zainteresirane za rad, pružanje pomoći na području permakulture i razvijanja okolišu prijateljskih tehnologija.

Preneseno sa: Permakultura.org, Kneja.hr

Portal svijesti

Advertisements

About LillyT

:))) Rođena između hipi pokreta i panka; odrasla u socijalizmu zastićena od vremena i prostora. Bila i ostala buntovnik i isterivač "djavola" ničim izazvana. Jos se nije umorila od svog životnog puta hodanja po žici, što joj je bilo i ostalo pretežno zanimanje u večnom opiranju pokusajima drustva da je oblikuje

2 responses »

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s