• «Ko god traži večni život mora tragati za mestom odakle su ljudska priroda i život prvobitno potekli»

Prvi problem pri preciziranju teme sadrži se u nemogućnosti sabiranja pojma kolektivno nesvesnog i Sopstva , oni u sebi sadrže beskonačnost , a beskonačnost ima sklonost da izbegavaju definisanje . Ironično , kolektivno nesvesno sadrži svaka individua koja posmatra ova slova , čak štaviše , izvjesna količina nesvesnog je u interakciji sa slovima koje oči sa zakašnjenjem « vide » .

Navedena nepreciznost i zanimljivost uloge nesvesnog u ličnom životu kao pojedinca ( i kolektiva ) je razlog zanimanja za temu . Carl Gustav Jung je kvalitetan navigator kroz otkrivanje slojeva nesvesnog . On je NAVIGIRANJE kroz njih posvetio svoj život . Naravno , navigacija se od njegovih zapisa proširila i na druge mogućnosti istraživanja pojma kolektivno nesvesnog i Sopstva .

Integralniji pristup temi ima sposobnost otkrivanja neverovatnih dimenzija prirode unutar sveukupnosti čovekovog psihičkog života . Metodologija kojom ću se stoga koristiti nadilazi granice konvencionalne psihologije jer je evidentno da psiha nije samo psiha već je psiha neodvojiva činjenica sveukupnog čovekovog postojanja , koja nema granica ukoliko ih sami ne postavimo ispred nepoznatog . Stoga sama psiha nadilazi psihologiju te je za opisivanje njene delatnosti potrebno istraživati i druge nauke koje se bave psihologijom kao nusproduktom istraživanja . Nadalje , Carl Gustav Jung može poslužiti kao odličan temelj za istraživanje psihe te njezinog kolektivno nesvesnog i Sopstva , no temelj služi za nastavak gradnje. Dakle, cilj mojeg rada je nastaviti gradnju pojma kolektivno nesvesnog i Sopstva, «Ko god traži večni život mora tragati za mestom odakle su ljudska priroda i život prvobitno potekli»

2. Carl Gustav Jung i kolektivno nesvesno

2.1. Carl Gustav Jung

Jungova autobiografija otkriva zanimljivost njegova dela. Rođen je 26. jula 1875. godine u švajcarskom selu Kesvill, ali od četvrte godine živi sa roditeljima u Baselu. Djetinjstvo obeležava egzistencijalnim pitanjima koji se očituju u zanimljivim doživljajima unutrašnjim npr, dok je sedeo na kamenu ukopanom na jednoj kosini, započeo je izmišljenu igru. «Ja sedim na ovom kamenu i on se nalazi ispod mene», zatim bi kamen preuzeo Ja, «Ja ležim ovde na ovoj kosini, a on sedi na meni». Niknulo je pitanje, «Jesam li ja onaj koji sedi na kamenu, ili sam ja kamen na kojem sedi on».

Drugi primer je izrada malenog čovečuljka, obojenog u crno, obučen vunenim kaputom, koji je boravio na zabranjenom tavanu u krevetu napravljenom u školskoj pernici. Čovječuljak je ležao pored njegovog duguljastog kamena kojeg je Jung izvadio iz Rajne te vodenim bojicama podelio na gornju i donju polovinu. Figurica je prvo nastojanje za izražavanjem tajne. Tajna je bila ključ njegovog detinjstva te je on neprestano bio u potrazi za njom.

Doduše, tajna se nije mogla izraziti, ali on je jasno osećao da postoji nešto «veoma tajanstveno o čemu ljudi ne znaju». Beskonačnu potencijalu tajne, Jung je otkrivao tokom života. Godine unutar njegove psihijatrijske delatnosti su prolazile naslučivajući smisao shizofrenije. Osećao je dubinu simptoma šizofrenije uprkos tadašnjoj (ai današnjoj) psihijatrijskoj ignoranciji. Famozan i legendaran odnos sa Freudom prekinut je tajnom. Freuda je više od istine zanimalo vođstvo kao autoriteta nad psihoanalitičkom seksualnom dogmom te nije bio u stanju pratiti Jungove ideje koje su izlazile iz dječačke tajne nadilazeći psihoanalizu. Njegove su ideje poprimale mističan, okultan karakter.

Godine 1913. Jung i Frojd prekinuli su svaki kontakt. Junga su kolege odredom napuštali, njegova knjiga je proglašena bezvrednom, a on mistikom. Jung je znao da će ga tajna uvek nositi u usamljena područja gde ga drugi neće hteti i moći pratiti. Ovaj raskid je rezultirao haotičnim stanjem odkojeg se konačno i oporavio. Misterija je dosegla vrhunac 1916.g. kada je tajna imala potrebu da izađe na videlo. Jungova porodicu i posluga su bili ushićeni onime što se počelo događati na njihovom imanju. Jung je osećao nemir i zloslutno ozračje. Zvono je počelo mahnito zvoniti, napetost se mogla dotaknuti. Jung je rekao «Čitava je kuća bila puna kao da se u njoj nalazi gomila naguranih duhova». Jung se drhteći pitao šta se dešava, a rezultat pitanja je delo Septem Sermones ad mortuos. Delo je napisao gnostički pisac Bazilid (2. st) kojeg je Jungovo nesvesno reproduciralo. Septem sermones sadrži nit kojom će Jung biti vođen tokom života. Propovedi sadrže učenje o večnom i beskonačnom ništavilu i punoći – Pleroma, odnosu sa Creature, principima individuacije te đavlu i bogu Abraksasu. Vredno i zanimljivo delo je njegova tajna koju je objavio nakon oklevanja pod pseudonimom gnostika Bazilid iz Aleksandrije. Postmortalno je objavljeno da on stoji iza dela. Jung je tokom svog života aktivno proučavao svoj bogati svet te je među svojim pacijentima primjećivao simbole, snove i iskustva koja su do najmanjeg detalja povezane sa principima koje je nalazio unutar sebe. Vremenom i aktivnim studiranjem mistike, alhemije, okultizma, religije, mitologije, filozofije itd došao je do zaključka da je psiha povezana sa izvorom koji je univerzalan za svakog pojedinca. Npr kod fizičara Volfganga Paulia koji je tražio pomoć od Junga te postao njegov kolega u istraživanju fizike i psihe, pojavila se slika u snovima, tzv. Svetski sat (vidi sliku 1.). Jung je otkrio povezanost sa alhemijskim i kabalističkim sistemima. Zapanjujuća podudaranjem koje je Jung zamjećivao još od rada se šizofrenim pacijentima, dovela su ga do teze o kolektivnom nesvesnom. Kroz dalja istraživanja i privatnu praksu je ustanovio i oblikovao analitičku psihologiju ujedinjujući teoriju i praksu.


Carl Gustav Jung je ostavio iza sebe bogato nasleđe autentičnog znanja i istraživanja za koje u konvencionalnoj psihologiji i psihijatriji nema istinskog razumevanja. Uprkos tome, on je jedan od najznačajnijih istraživača psihe, preciznije rečeno, tajne o ljudskoj psihi.

2.2. Kolektivno nesvesno

Ispod sloja individualno nesvesnog nalazi se gotovo beskonačno polje kolektivne psihe. Kolektiv sadrži istoriju (i budućnost) psihičkog sadržaja na nivoima individue, porodicu, plemena, nacije, etnič grupe, ljudskih te životinjskih prapredak. (Vidi sl 2). Isto kako telo ima svoju istoriju razvijanja, tako i sveukupni psihički sadržaj zapisan u polje kolektivnog nesvesnog, jednako kako je kolektivno nesvesno utisnuto u polje označenog na slici 2. kao centralna sila. Svest ima mogućnost ignorisanja ili asimiliranja sadržaja nesvesnog. Svaki pojedinac je uronjen u polje kolektivnog što sa sobom donosi potencijal za asimilaciju sadržaja. Ukoliko se nesvesno ignoriše ono ima mogućnost u potpunosti dirigirati delovanje čoveka. Izuzmu li se sadržaji stečeni tokom života, svest ima otvoren put za uranjanje u bogati sadržaj psihičkog nasledstva. Kolektivno nesvesno predstavlja objektivni sadržaj psihičkog života pojedinca. Unutar celokupne populacije čovečanstva, nalaze se istovetni motivi koji su u većoj ili manjoj meri obojeni subjektivnim sadržajem. Psihološki gledano, kolektivno nesvesno je činjenica čovekova psihičkog života, te se pojam primenjuje za psihički sadržaj pojedinca koji nije stečen tokom života. Naravno, raznolike kulture su imale sopstvene predstave koje odgovaraju Jungovom konceptu, no sa znatnim razlikama. Najpoznatije analogije su Aristotelov eter (radijacija, isijavanje) te alhemijski (populariziran teozofije) astral (lat. astrum-zvezda). Generalno rečeno, kolektivno nesvesno je polje memorije utisnuto u beskonačnu energiju etera odnosno akaše, te je u konstantnoj interakciji sa čovekovim celokupnim psihičkim sadržajem. Važno je naglasiti da polje memorije na sadrži samo prošlost, već i sadašnjost i budućnost. Osim bezbrojnih svedočanstva i iskustva koji se pojavljuju univerzalno, interakciju su dokazali i istraživači Instituta za istraživanje anomalija sa Prinston univerziteta. U projektu nazvanom «Projekat globalne svesti», naučnici koriste generator slučajnog šuma (random noise generator), koji u skladu sa kvantnom mehanikom proizvodi slučajan šum prevodeći ga zatim u binarni kod, 0 i 1. Dokazano je da pojedinac može uticati na generisanje koda11, tako da on odstupa od moguće slučajnosti. Sledeći korak je bio instaliranje RNG-a na univerzitete širom sveta koji su spojeni na glavni kompjuter na Princeton-u. Rezultat je bio značajno odstupanje slučaja u RNG-a pre događanja 11.rujna (vidi sl.3) Dakle, polje kolektivno nesvesnog uronjenog u polje akaše / etera / astrala je u konstantnoj interakciji sa čovekom


Slika 3. Zapis RNG uređaja 11.9.2001.

2.3. Struktura psihe i odnos sa kolektivno nesvesnim

Jung je tvrdio da je nemoguće potpuno spoznati psihu . Jedan deo nje je uvek nesvestan . Preciznije rečeno , jedan deo nje je uvek uronjen u kolektivno nesvesno koji poput potoka teče nakupljajući se na brani psihološke strukture . Jungova teorija obuhvata širok spektar psihe . On je prvi naučno zakoračio u trans – personalno . Prvi velikan koji se usudio šokirati kolege odlaskom u duboke slojeve psihe gde je ležalo carstvo kolektivno nesvjesnoga . Prateći sebe i svoje pacijente razradio je strukturu psihe daleko proširujući dotadašnje konvencionalne uvide . Na slici 4. je prikazana Jungova struktura psihe uronjena u Akaši / eter / astral


Slika 4. Jungova struktura psihe (u budnom stanju)

2.3.1. Persona

Izvorno značenje grčke riječi persona znači maska. Ona je kompromis između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Približno odgovara Freud-ovom egu. Temelj persone je već sa 5-6 godina utvrđen. Uloga koju smo preuzeli od društva zauzima bitno mjesto u personi. Dojam o sebi kojeg održavamo i želimo ostaviti u vanjskom svijetu je glavna funkcija persone.
Ukoliko se Ja poistovjeti sa personom, što nije rijetkost, svijest ime uski izbor djelovanja. Njezina struktura nije fleksibilna te takva osoba provodi svoj život unutar svog «životnog sadržaja», svog scenarija koji osobu čini determiniranom. Društvene uloge osobi predstavljaju jedinu mogućnost djelovanja. Suština osobe živi u sjeni persone umjesto da persona živi u sjeni suštine. Zdrava persona je fleksibilna i uspješno uravnotežuje vanjske i unutrašnje potrebe. Ona ima svoje arhetipsko podrijetlo u formuliranju strukture psihe.

2.3.2. Ja

U središtu svijesti nalazi se Ja . Ono što percipiramo, sadržaj kojeg smo svjesni obrađuje Ja. Dakle Ja se sastoji od svjesnih opažanja, misli, osjećaja, vizualiziranih slika, utiska itd. Širenjem znanja odnosno svjesnosti, Ja stječe uvide omogućavajući joj širi izbor. Ja izabire čega će biti svjesna odnosno na što će koncentrirati svijest.

2.3.3. Svest

Svest odnosno svjesnost je glavni produkt Ja. Kada je svijest svjesna Ja, onda je Ja samosvjesno. Samosvjesnost, odnosno svijest o sebi, sprječava disperziju svijesti i gubljenje u automatizmu misli, osjećaja, tjelesnih senzacija itd. Samosvjesnost sprječava mehaničnost čovjeka. Promatranjem npr. običnog bijelog zida sa svjesnošću o sebi i bez svijesnosti o sebi, možemo steći dva različita utiska. U prvom slučaju se jasno sjećamo sebe i bijelog zida te bez problema osjećamo iskustvo te lagano se možemo vratiti u njega, dok u drugom slučaju se sjećamo jedino bijelog zida koji će vremenom izbljediti u nevažnim sjećanjima. Biti svjestan znači – biti svjestan sebe. Koherentnošću između misli i emocija, samosvjesnost ima najbolje predispozicije za ostvarenje. Nadalje, važno je napomenuti da su Jung i drugi potvrdili vlastitim iskustvom i istraživanjima da svijest postoji neovisno o tijelu.

2.3.4. Individualno nesvjesno

Freudova psihoanaliza je započela sa proučavanjem individualno nesvjesnog. Ono graniči sa Ja i personom. Ispunjena je sadržajem stečenim tokom života koji je potisnut, zanemaren ili ignoriran. Ono je i sjedište Jungovih kompleksa koji se ponašaju poput zasebnih, autonomnih dijelova psihe. Organizirani skup misli, osjećaja, sjećanja, ideja itd. privučen magnetski centrom stvara kompleks koji utječe na život pojedinca. Npr. kompleks majke sadrži svaku ideju, misao, dojam, osjećaj itd. koji je povezan sa majkom ili likom majke. Psihički život osobe je gotovo podređen ulozi majke i osobe na kojih je projiciran sadržaj kompleksa majke. Traume ili konstantni negativni utjecaj stvaraju kompleks. Tokom života Ja je u konstantnoj, zavisnoj, dvosmjernoj vezi sa individualno nesvjesnim. Sadržaj individualnog nerijetko oboji formu kolektivno nesvjesnog.

2.3.5. Sadržaj kolektivno nesvjesnog i arhetipovi

Građa koju je Jung istraživao kroz introspekciju i analizu svojih pacijenata, sadržavala je izrazite dominante sile prepoznatljive širom čovječanstva kroz mitologiju, religiju, književnost itd. Povijest čovjekova iskustava koja se tokom vremena ponavljala, formirala je izvjesnu strukturnu komponentu. Arhetipovi su poprimili univerzalnu pojavnost sličnu nagonima.
Slika 5. prikazuje razvojni slijed arhetipa majke te će poslužiti kao odličan primjer za prikazivanje razvoja i prirode arhetipa. M na slici označava stvarnu majku koja upravo daje svoj doprinos riznici arhetipa majke. L je majka majke, odnosno baka. K predstavlja prapredaka majke.
J je već ptica, mačka, kobila, lisica itd., I sadržava biljke npr. ruža, karanfil itd., H je kuća, košara, itd., G sadrži vješticu, dobru vilu, božansku djevicu, princezu itd., F je simbolički zmija, pauk, zmaj itd., E sadrži skrovište, dubinu, špilju, itd. D je šuma, dolina, kanjon, itd., C predstavlja zemlju, planinu, itd., B označava more, vodu, itd., sve do A koje je noć, prijemljivo, univerzalni ženski princip najpoznatiji pod imenom kineski Yin. Kroz prošlost se univerzalni ženski princip manifestirao preko mraka, noći, mjeseca, itd. stvarajući ženski arhetip koji se posredstvom čovjeka uobličio u majku. Valja naglasiti da je arhetip ponajprije forma koja obuhvati sadržaj. Potencijal percipiranja majke kao zle vještice ili dobre vile zavisi o ponašanju majke, iskustvu djeteta te o arhetipskom potencijalu kojeg dijete nosi. Možemo reći da je arhetip potencijalni kalup u kojeg će se uliti sadržaj. Arhetip majke stoga interferira sa mogućim kompleksom majke čineći zajedno autonomnu cjelinu, neovisno od svijesti osobe. Navedena autonomija uvelike utječe na dotiču osobu «šaljući» joj emocije, misli, ponašanje, itd. Ona se manifestira u vanjskom svijetu «koristeći» osobu. Cjelina sačinjena od unutrašnjeg i vanjskog ima tendenciju izjednačavnja. Psihopatologija nije tema, ali vrijedi naglasiti da nepoznavanje sadržaja ovih cjelina vodi u psihopatologiju i neželjene oblike ponašanja.

2.3.6. Anima i animus

U mnoštvu arhetipova posebnu pozornost zavrjeđuju arhetipovi anima i animus, koji spadaju pod najutjecajnije arhetipe. Skup svih dojmova koje je arhetip žene sakupio tokom prošlosti manifestira se u muškarcu kao konkretna slika unutarnje žene – Anima. Svaki muškarac sadrži animu koja najčešće ostane nesvjesna te kao autonomni arhetip ima mogućnost utjecati na odnos muškarca sa ženama. Ukoliko muškarac ne omogući izražavanje energije anime, on će biti lišen goleme količine energije, te će se unutarnje neprihvaćanje anime manifestirati kao projekcija u vanjskom svijetu. Žena prolazi isti proces sa animusom kojeg voli projicirati među heroje, intelektualce, sportaše i sl. dok anima vodi muškaraca u tamno, umjetničko, dvosmisleno i sl. Valja primjetiti da anima i animus vode osobu preko mosta u nesvjesno. Oni provode dijalog između individualne i kolektivne svijesti. Arhetipovi anima i animus, Majka i Otac, Eros i Logos, itd, imaju mnoštvo korelata u religiji, mitologiji, umjetnosti, svakodnevnom životu itd.

2.3.7. Sjena

Sjena je upotpunjujući dio strukture Jastva. Ona se sastoji od životinjskih instinkta i nagona te svih želja, tendencija, karakternih crta itd. koje su neuskladive sa sviješću osobe. Persona je zamaskira te stoga ona sjena nije vidljiva u vanjskom svijetu, ali ukoliko ostane potisnuta, direktno ili indirektno sjena suočava svijest osobe da je prizna. Projektirana, ona postaje đavo, sotona ili mrski neprijatelj. Ona je istovremeno i zlata vrijedan dio strukture jer predstavlja put do cjelovitosti. Osvještavajući nju, upoznajemo taman dio psihe, što rezultira širenjem odnosno utvrđivanjem Jastva.

2.3.8. Jastvo

Centralna arhetipna struktura, totalitet psihe naziva se Jastvo. Cjelovitost, jedinstvo i ravnoteža su epiteti koje se pridodaju možda i najvažnijoj činjenici čovjekova psihičkog života. Jastvo je centar, središte i cjelokupni okvir kojitranscendira i svjesno i nesvjesno, čineći središte i rub jedinstvenim entitetom. Samorazvojem i upoznavanjem vanjskog i unutrašnjeg, svjesnog i nesvjesnog, persone i sjene, Jastvo postaje transcendirajuća sila iz kojeg središta izvire cjelokupni psihički život, iz malene točke koja ujedinjuje cijelu psihu u krug. Cilj čovjekova psihičkog razvoja je integracija Jastva. Vječna je dubina kruga, jer Jastvo dodiruje ono božansko i beskrajno u nama. Unutrašnja vatra koja izvire iz njega nadilazi svaku individualnu želju, misao ili osjećaj, te se spaja sa božanskim izvorom. Jastvo je numinosum rekao bi Jung. Iskustvo ravnoteže između dobra i zla, radosti i tuge, svjetlost i tame ima presudan utjecaj na osobu. Ona je postigla integritet dualne prirode u jedinstvo Jastva.
Simbol Jastva je mandala: forma koja ima sposobnost stabiliziranja i centriranja Jastva. Tokom perioda suočavanja svjesnog i nesvjesnog, mandala se pojavljuje kao kompenzatorski simbol uspostave jedinstva i ravnoteže Jastva.
Jastvo je izraženo kao krug, cvijet, kvadrat, itd. sa jasnom tendencijom ka četvorki kao strukturi.
Osnovne karakteristike su simetričnost i fraktaličnost, odnosno samo-referentnost, što za posljedicu ima aktiviranje i poticanje samo-svjesnosti. U budizmu i drugim istočnjačkim disciplinama , mandala služi kao sveti simbol za kontemplaciju kojeg lama predaje učeniku.


Slika 6. Sri Yantra

Sri Yantra (vidi sl.6) je jedan takav primjer mandale, on je instrument za uvođenje poredaka u postojanje. Mandala se pojavljuje širom svijeta tokom cjelokupne povijesti čovječanstva, jasno je da su ih i Jungovi pacijenti redovito producirali. Jung je počeo spontano crtati mandale poslije pisanja Septem Sermonesa . Mandale su mu indicirale njegovo unutrašnje stanje, te djelovale stabilizirajuće. On ih je nazvao «prozorima u vječnosti što one, zbog svoje fraktalne samoreferntnosti i jesu. Centar Jastva (prikazan u središtu mandale) je izvor psihičkog života.

2.4. Epilog drugog poglavlja

Kompleksnost i jednostavnost ljudske prirode izražena je u sažetom prikazivanju Jungova životnog djela. Unutrašnji svijet je istovjetan vanjskom, iako se manifestacija unutrašnjeg svijeta ponekad naziva – sudbina. Zbog ograničenosti prostora, mnoga zanimljiva područja i zaključci do kojih je došao, ovdje nisu izlagana. Za potvrdu psihičkih činjenica koje je Jung obrađivao, potrebno je istražiti i duga područja znanosti. Pristup Jungovim idejama i iz drugih kutova, otkriva nevjerojatnu prirodu psihe, koja uistinu nadilazi granice psihologije.

3. Fizika kolektivno nesvjesnog

3.1. Slijepa ulica kvantne fizike

Za razumijevanje polja u koje se uranja kolektivno nesvjesno, potrebno je dokazati postojanje polja preko kojeg se vrši interakcija kolektivne svijesti i RNG uređaja (vidi Sl.3).
Od Aristotelova vremena pa sve do kraja 19. st., vjerovalo se u postojanje etera kao medija za vibriranje elektromagnetskih valova. Pretpostavljalo se da je eter odvojen od materije te da je zemlja uronjena u statično polje etera. Pretpostavka je odbačena nakon eksperimenta kojeg su izveli Albert Michelson i Edward Morley. Eksperiment je mjerio brzinu svjetlosti koja je prolazila kroz eter. Pretpostavljali su da ako postoji eter, brzina svjetlosti će se mijenjati zavisno o smjeru zrake te rotaciji Zemlje. Pokazalo se da je brzina konstanta iz čega se zaključilo da eter ne postoji jer svjetlosti ništa ne pruža otpor . Doduše, oni nisu uzeli u obzir da eter oko zemlje nije statično polje već da ima drugačiju, vrtložno-dinamičnu strukturu. U to vrijeme, adekvatno rješenje za pitanje medija kojim putuju elektromagnetski valovi nije nađeno. Unatoč tome, eter je izbačen iz fizike 20.st.
Razvitak kvantne fizike uvidio je dualnu (čestica-val) prirodu subatomskih čestica. Daljnjim istraživanjima otkriven je sijaset raznolikih čestica , koje se pojavljuju niotkuda. Teorija struna, superstruna, M-teorija, Klausa-Klein teorija i dr. teoretiziraju kvantni svijet. Sve teorije uključuju druge dimenzije, od četiri nadalje. Svaka teorija pokušava sastaviti tzv. Ujedinjenu teoriju svega, koja bi objedinila kvantnu fiziku i teoriju relativnosti, četiri glavne sile te dokazala smislenost pojavljivanja tako širokog spektara čestica koji su graditelji materije. Usprkos takvoj predodžbi o svijetu kvantne fizike, postoji i druga mogućnost, ukoliko uključimo najzad postojanje etera. Fizičari poput Warnera Heisenberga, Erwina Schrodingera, Alberta Einsteina, Neils Bohra, Wolfgang Paulia i dr. smatrali su da nisu toliko bitne čestice koliko «bog» iza njih. Fizičar F. David Peat objašnjava kako je tvorac kvantne teorije, Warner Heisenberg tvrdio da nije bitno koliko se novih čestica otkriva jer je istinski temelj prirode, simetrija koja se nalazi iza čestica. Ova simetrija je, nastavlja Heisenberg tvrditi, osnovna stvarnost u kojoj se očituje materijalni svijet, te se mogu smatrati nasljednicima Platonovih idealnih krutina , geometrijskim oblicima preko kojih, prema Platonu, eter postaje materija. F. David Peat govori za simetriju koju nalazimo u prirodi sljedeće, «To je zaista osnovni oblik simetrije koji omogućuje uravnoteženje mase i sila, te udvostručenje organa»
Usprkos razvoju kvantne fizike i silnih teorija oko kojih ne postoji dogovor, mnoga pitanja još čekaju odgovor. Mnogi veliki fizičari su smatrali da je kvantna fizika krenula krivim putem. U nemogućnosti izražavanja suštine kvantne fizike , oni su našli autentičniju opciju od svih drugih teorija. Pauli je počeo suradnju s Jungom (ne samo iz znanstvenih razloga), te je nastavio proučavati arhetipove te kao što su mu snovi pokazivali, Kabalu. Bohr je bio predan Taoizmu te je na svom grobu dao ugravirati Taijtu. Heisenberg je nastavio proučavati Platona odnosno tajnu Atlantidskog znanja kojeg je Platon pokazao u svojim djelima, a Schrodinger se uputio u hinduizam. Temeljne paralele između kvantne fizike i istočne religije pokazao je Fritjorf Capra u djelu Tao fizike.

3.2. Kvantni vakuum

Istraživanja vakuuma su dala odgovor da vakuum ne postoji. U pokusima gdje je vakuum doveden u stanje apsolutne nule (-273.15 °C), kada je svako kretanje nemoguće , Dr. Harold E. Puthoff je otkrio more virtualnih fotona koji uskaču i iskaču u «materijalni» svijet, čak i u potpuno mračnoj sobi, znanstvenici mogu mjeriti virtualne fotone , (pre)nositelje energije. Ovo je polje beskonačne energije, tzv. kvantni vakuum, eter, odnosno polje preko kojeg su svi ljudi kolektivno povezani , ne samo međusobno već i sa svakom česticom u
Kozmosu. Sva materija je uronjena u kvantni vakuum, odnosno proizlazi iz kvantnog vakuuma. Nadalje, poznati fizičari John Wheeler i Richard Feynman su došli do računice da u maloj šalici kave ima dovoljno energije za isparavanje svih svjetskih oceana. Što «teče» kvantnim vakuumom?

3.3. Zapis kolektivno nesvjesnog u kvantnom vakuumu

Široko područje fizike etera i torzijskih valova (polja) na ovom mjestu nije moguće detaljno obraditi, iako bi za potpunije razumijevanje to bilo korisno. Zato ću prikazati samo kratke sažetke koji su potrebni sa razradu teme. Čitatelja upućujem na reference gdje su detaljno obrađeni sažetci koje prikazujem.
Zapadna fizika nije pridodavala mnogo pozornosti fizici etera i torzijskim valovima koje su A. Einstein i E. Cartan anticipirali 1913. g ., a Nikola Tesla namjerno proizvodio. Torzijske valove je bilo teško mjeriti te ih je moguće sa sigurnošću utvrditi kada eksperiment zadovoljava niz uvjeta. Einstein – Cartan teorija (ECT) je predviđala da su torzijska polja slaba te da se ne mogu micati, no 70-ih godina je naraslo zanimanje za ETC i torzijske valove te su znanstvenici poput D. Sciame, T. Kibbela i dr. razradili ECT demonstrirajući novo razumijevanje prirode torzijski valova. Oni su pokazali da se torzijsko polje stvara pri okretanju objekta, kao npr. okretanje planeta oko vlastite osi.
Jedna od najvećih tajna koje su Rusi sakrivali do pada željezne zavjese bila su otkrića cijenjenog i kontraverznog astrofizičara, Nikolaija Kozyreva. On je otkrio metodu za detektiranje torzijskih valova. Njegovi eksperimenti su ponovljeni mnogo puta, te je on sa svojim kolegama pažljivo razradio metodu, matematiku, teoriju itd. koja je opisivala i detektirala torzijske valove. Kasnije su dr. Harold Aspen sa Cambridgea, Bruce De Palma i dr. uspješno provjerili Kozyreve zaključke. Kozyrev je dokazao da svaka materija emitira mjerljive torzijske valove, od atoma do Sunca. Nadalje, uspio je dokazati da emocije i misli također emitiraju iste valove. Odnosno, sve što postoji na materijalnom planu postoji zahvaljujući eteru . Svaka misao, slika i osjećaj su «zapisani» uvalovima etera, čineći tako polje memorije poznato kao kolektivno nesvjesno. Za usporedbu, citirat ću Lynne McTaggart: «Misli, osjećaji i sve druge, više kognitivne funkcije povezane su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je međudjelovanja subatomskih čestica našeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce rezoniramo s našim svijetom» . Dakle, ono što su tisućljećima naši predci doživljavali (emitirali) formiralo se u konkretne arhetipove. Povezanost psihologije i fizike je fantastična.

3.4. Torus i Implozijska fizika

Od svih ponuđenih teorija koje objašnjavaju materiju (a time i psihu), im-plozijsku fiziku na čelu sa znanstvenikom Danielom Wintersom, smatram najautentičnijim objašnjenjem prirode.


Slika 9. Torus                                                         Slika 10. Torzijski valovi se formiraju

Eter je isprepleteno polje valova. Valovi mogu se «materijalizirati» ukoliko implodiraju u omjeru zlatnog reza odnosno Fibonaccijeva niza. Možemo zamisliti površinu potoka ili rijeke, kada valovi «žele» implodirat, oni naprave vir ili u slučaju torzijskih valova etera, torus (vidi sl.9. i 10.) Ne-destruktivna implozija je jedino moguća ako valovi implodiraju po zlatnom rezu. U tom trenutku oni postaju fraktali koji stvaraju sami sebe. (vidi sl. 11, 12, i 13) . Samo-ponavljajuća matrica sljedeći zlatni rez postaje sve kraća, a time postiže i sve veću akceleraciju koja daje gravitaciju premašivši brzinu svijetlosti.
Spiralizacija se nastavlja do trenutka kada se dostigne maksimalna brzina koja daje mirnoću. Formirana točka se pretvara u jezgru uvlačeći u sebe sve, uključujući i svijetlost.

     
Sl.11 Torus i torzijski valoviSl.                                     12. Fraktaličnost implozije                                                                      Sl. 13. Implozija po zlatnom rezu

U prirodi, svemiru, čovjeku itd. se neprestano ponavlja zlatni rez jer je to jedini oblik interferencije valova koji imaju sposobnost stvaranja. Također, ovo rješava mnoga pitanja kemije, fizike ili npr. zašto voda prikazuje pravilne oblike kada je volimo itd. za čije prikazivanje u ovom radu nema dovoljno prostora .

3.5. Epilog trećeg poglavlja

Ovaj kratki sažetak je podloga koja omogućava razumijevanje svijesti, kolektivno nesvjesnog, arhetipova, itd., što će biti istraženo u narednim poglavljima. Navedeni prikaz je rezultat mnogih napora znanstvenika u opisivanju svijeta koji jesmo. Nije prvi put u povijesti čovječanstva da cjelokupni svjetonazor treba iz temelja promijeniti. Mnogi znanstvenici, filozofi i dr. se slažu da je pred nama zanimljivo razdoblje u kojem će integracija raznolikih znanosti omogućiti razumijevanje prirode, svemira i čovjeka iz jednog drugačije perspektive.

4. Biologija kolektivno nesvjesnog

4.1. Hologramsko pamćenje

Neurokirurg Wilder Penfield svojim je istraživanjima dokazao da električno simuliranje pojedinog dijela mozga kod epileptičara uzrokuje «flashback» memorije kod osobe čiji je mozak stimuliran. Njegovi eksperimenti opravdali su pretpostavku da je memorija odnosno sjećanje pohranjeno u mozgu. Kasnija istraživanja poznatog neuropsihologa Karla Lashleyija, nasuprot Penfieldu, dokazuju da odstranjivanje bilo kojeg dijela mozga pokusnog miša, ne utječe na izvršenje zadatka kojeg je prethodno naučio. Nadalje, Penfield nije uspio ponoviti svoje rezultate sa ljudima bez epilepsije. Dakle, memorija nije nužno spremljena u predviđenim dijelovima mozga kako je to Penfield spekulirao.
Navedeno otkriće je navelo neurokirurga Karla Pribrama da konceptualizira mehanizam pamćenja, sjećanja i memorije po uzoru na hologram. Ukratko, naš perceptivni organ je uronjen u more frekvencija , iz kojih mozak interpretira našu stvarnost. Kada bi gledali neki objekt bez da mu dodajemo koncept oblika, boje, itd. odnosno bez interpretacije, «vidjeli» bi samo interferenciju valova. Daljnja istraživanja su ga dovela do zaključka da je pamćenje pohranjeno kao hologram, fraktalično svaki dio sadrži cjelinu. Hologram je objasnio probleme koji su proizašli iz Lashlijevih istraživanja. M. Talbot zaključuje iz Pribramovih i Bohmovih radova da «mozak je hologram uvijen u holografski svemir» ,neprecizno preformulirano Jungovom terminologijom, Jastvo je hologram uvijen u hologram etera.
Mozak se uobičajeno uzima kao generator psihe i svijesti , ali kako on komunicira sa kolektivno nesvjesnim? Zasada, najbolje objašnjenje je da ne komunicira mozak kao zasebna cjelina, već tu ulogu preuzima DNK.

4.2. DNK kao komunikator

Trenutačno u svijetu vlada mišljenje da je čovjek žrtva svojih gena, naslijedni faktor je postao popularan krivac za probleme. Zanimljivo, to nije nikada direktno dokazano, već je spontano prihvaćeno, također u istraživanjima se uvijek govori o vjerojatnostima za aktiviranje gena. Kancerogene supstance u okolini, obiteljska bolest, ili široki pojam vanjskog stresa prednjače kao glavni aktivatori gena za bolesti. No , znanstvenik Bruce H. Lipton, dokazao je da naša svijest i emocije direktno utječe na gene koji se u skladu sa navedenim aktiviraju . Dokazao je da naše emocije (strah i ljubav kao krajnje suprotnosti) direktno utječu na aktivnost ili pasivnost gena za sintetiziranje proteina. Dakle ono što mislimo, percipiramo, osjećamo, itd. je u direktnoj vezi sa aktivacijom DNK.
Revolucionarna istraživanja provedena u Rusiji od strane tima na čelu sa znanstvenicima Peterom P. Garjajevom i kasnije u SAD-u sa Vladimirom Poponinom, posljedično rezultatima istraživanja, otkrivaju vezu između DNK-a i etera. Naime, znanstvenici uglavnom istražuju procese unutar 1.5 do 10 % DNK-a koji ima funkciju davanja uputa sa sintezu proteina. Ostali 98.5 do 90% su prozvali smećem, tzv. junk DNA, jer nisu otkrili njenu funkciju. P. Garjajev i dr. su otkrili fascinantna svojstva koja ima junk DNA. Namjeravajući izmjeriti vibracijski uzorak koji nosi DNK-a, ozračili su DNK-a sa laserom. U uspješno ponovljenim eksperimentima, izvođenima u vakuumu, dokazano je da DNK-a ostaje pospremljena u eteru. Naime, nakon što se ozračena DNK-a ukloni iz vakuumskog prostora, (virtualni) fotoni odnosno čestice svjetla ostaju zabilježeni u formi DNK-a spirale. DNK-a praktički ostaje memorirana unutar kvantnog vakuuma. Spirala je nazvana fantomska DNK-a. Nadalje, DNK ima sposobnost pohranjivanja i emitiranja svjetlosti odnosno informacije. Ruska skupina je uspjela modulirati laser tako da može pohranjivati informacije u obliku svjetlosti direktno u DNK-a te time manipulirati iscjeljenjem organizma. Također, lingvisti koji su zajedno sa P. Garjajevom istraživali DNK-a, otkrili su da se unutar DNK-analaze strukture koja slijede pravila semantike, sintakse, opće gramatike jezika, kako je rekao P. Garjajev «Lingvistička struktura genoma na toj razini je pravi jezik, pravi tekst» Zato nije iznenađenje da se DNK može modulirati i korištenjem riječi i rečenica što upućuje na direktnu vezu svijesti i DNK. Kromosom ozračen emisijom iz DNK-a je zaslužio naziv bio-valni-holografski-kompjuter. Potvrđeno je da DNK posjeduje nelokalnu povezanost u eksperimentima gdje je DNK odvojena od osobe. Donator je bio stimuliran raznolikim video zapisima koji su izazvali emocionalnu reakciju, a DNK je sinkrono reagirala bez obzira na udaljenost donatora i njegovog uzorka DNK.
Kako DNK-a može strukturirati kvantni vakuum odnosno eter, nije na odmak tvrditi da čovjek ima svoj (DNK) ekvivalent u kvantnom vakuumu, eteričnog dvojnika, poznatog kao egipatsko tijelo KA. Spomenuti znanstvenik Daniel Winters, navodi kako upotrjebljujući polje cjelokupne živuće DNK-a, upravo KA je Jungovo kolektivno nesvjesno odnosno njegovo polje memorije i komunikacije sa eterom.

4.3. Epilog četvrtog poglavlja

Ovaj siluetni prikaz istraživanja je dovoljan za valjani zaključak interakcije, čovjek — DNK — eter odnosno, jastvo <-> kolektivno nesvjesno. DNK se ponaša poput antene koja ima sposobnost primanja i slanja valova, ne samo na relaciji svijest — DNK ili DNK jedne osobe u DNK druge osobe, već i na relaciji DNK <-> čestica na rubu svemira. Mi pospremamo naše frekvencije te ih odašiljemo u eter koji svrsishodno tome čini kolektivno nesvjesno. Pribramov prijedlog pospremanja (kolektivne) memorije poput holograma, istraživanjem DNK-a, uzima zanimljivu dimenziju koja je premašila okvire spekulativne teorije.

5. Fizika Sopstva

5.1. Analogija torusa i Sopstva

Zanimljivo je primijetiti kako Sopstvo <-> mandala <-> torus posjeduju zajedničke osobine. Ponajprije valja usporediti simbol Jastva, mandalu sa torusima:


Slika 13. Mandala se iz središta se fraktalno ponavlja/stvara                       Slika 14. Mandala sa OM u sredini


Slika 15.Mandala izvire iz spiralnog središta Slika                                         16. Mandala, emanacija i usisavanje iz središta


Slika 17. Mandala, samo-stvarajuća spirala                                                    Slika 18. Mandala, pogled zmija simbolizira jedinstvo polarnosti

Slika 20. Mandala, Sunce u središtu                                                      Slika 21 .Mandala transcendira suprotnosti

Slika 22. Mandala uronjena u polje


Tačka , centar iz koje proizlazi i teče sva energija je centar Sopstva , čista svest , duša , suština , sveti zvuk OM , čašu sui , za koju je na zanimljiv , geometrijski način Johannes Kepler tvrdio da je duša . Jung je naziva prozorom u večnost , emanirajući centrom psihičkog života . Tačka iz koje nastaju ostale strukture . Priroda te tačke rezultira fraklatom ( v. sl 4., 6., 7., 8., 13., 15., 16., 17., 18., 20., 21., 22.) , odnosno samo – ponavljajućom tvorbom koja obnavlja sebstvo . Fizika torusa pokazuje istu dinamiku , koja se intuitivno može naslutiti , a daljim razmatranjem i dokazati . Crna rupa torusa ( v. sl 10., 11., 12., 23., 24., 25., 26) sadrži iste kvalitete kao i centar Sopstva odnosno mandale . Ona takođe emanira fraktalno tvoreći jabuku koja se konstantno samo – obnavlja . Samo – obnavljanje je ekvivalent samo – svesnosti . Navedena teza je razlog zašto npr sreda Iantra , služi kao preslika unutrašnjeg stanja koja pomaže pri postizanju koncentracije . Samo – svest vrača raspršenu pažnju na centar Sopstva te time postiže termin koji se na primer u psihoterapeutske i dr školama naziva Sada i Ovde , ( v.2.3.3 . ) . Jung kazuje za tačku sledeće : Ono « nam je strano i istovremeno blisko , naše potpuno vlastito središte koje nam je uprkos tome nepoznato , virtualno središte neke tajanstvene konstrukcije ( … ) počeci našeg sveukupnog duševnog života koji se doimaju kao da nerazmrsivo izviru iz te tačke , kojoj naizlgled streme svi najviši i konačni ciljevi . To je paradoks koji je , međutim , neizbežan , želimo li označiti nešto što se nalazi onkraj sposobnosti našeg razuma . » Dakle , centar torusa i centar Sopstva ( mandale ) opisuju sadrže istu tačku . Obod , krug Sebstva je sadržaj proistekao iz središta . Na mandalama je vidljivo kako sadržaj emanira iz središta . Poređenjem mandala i torusa vidljiva je istovetnost njihove prirode , a slika 4.opisuje strukturu tog oboda . Fraktaličnost oboda mandala opisuje torus.

Slika 28. Tillerova pločica

Dr Villiam Tiller je pomoću tzv . IIED ( Intention Imprinted Electric Device ) pločice mjerio uticaj čovekove koncentracije odnosno namere . U njegovim eksperimentima , meditant bi koncentracijom uticao na pločicu . Rezultat bi bio taj da je njegova namera upisana u pločicu uticala na primer na dizanje ili spuštanje pH vrednosti vode . Njegova pločica prikazuje ( v. sl 18) koncentrovanu nameru kao tačka – krug , odnosno formirani torus . Jedino objašnjene za ovaj fenomen je da čovekova koncentrisana namera proizvodi torus jer je čovekova « psiha » istog kvaliteta.

Zaključak
Iz navedenih prikaza i poređenju , nameće se zaključak : 1. Psihologija Sopstva je fizika torusa . Opisi i prikazi oba pojma se poklapaju u meri lišenoj neodređenosti , zaključak : Sopstvo je isto što i torus . 2. Kolektivno nesvesno je memorija « zapisana » u eteru koja komunicira sa individuom preko DNK – a spirale . Jung i njegovi pacijenti su zamjećivao gravitacionu tačku svesti , detaljnom dokumentacijom ostavili su dovoljno materijala za savremene teorije koje se evidentno poklapaju sa Jungovom . Navedeni zaključci koji su proizašli iz razrade objašnjavaju svest psihu kao manifestaciju koja nije « tamo negde » ili « u mozgu » , ona sada ima svoj jasni fizički ekvivalent , kao fizika torusa . Psiha , Sopstvo , nesvesno i dr pojmovi sada se mogu opisati pomoću fizike . Sada je takođe jasnije kako Jungovi pacijenti ( i dr ) « skidaju » materijal s kojima nikad nisu bili u dodiru tokom individualnog života . Kolektivno nesvesno više nije samo -šta- , već je dobilo i svoje -kako- . Moram takođe napomenuti da u savremenoj nauci postoji otpor prema evoluciji misli i ideja , zbog čega ideje izlagane u radu nailaze na stanovite prepreke . Zaključno , fizika , biologija , psihologija i druge nauke , dobijaju na svojoj vrednosti ukoliko se međusobno povežu , takođe , radnja iz više uglova daje precizniju i temeljitiju razradu zadate teme . Sada je jasno zašto su Jungove težnje bile okrenute fizici . Psihologija i fizika su jedan štap sa dva kraja.

LITERATURA
1. Akimov, A.E., Shipov G. I., Torsion Fields and Their Experimental Manifestations,
http://www.eskimo.com/~billb/freenrg/tors/tors.html travanj. 2008.
2. Capra, F,. Tao fizike, Beograd: Opus, 1989.
3. Gariaev, P., The DNA-wave Biocomputer, http://www.rialian.com/rnboyd/dna-wave.doc,
travanj 2008.
4. Gariaev, P., Friedman, M.J., Leonova- Gariaeva E.A., Crisis in Life Sciences. The Wave
Genetics Response, http://www.emergentmind.org/gariaev06.htm , travanj. 2008.
5. Hall, C.S., Lindzey, G., Teorije ličnosti, Beograd : Nolit , 1983.
6. Jacobi, J., Psihologija C.G. Junga., Zagreb: Scarabeus-naklada, 2006.
7. Jung, C.G., O psihologiji nesvjesnog, Beograd: Matica srpska, 1977.
8. Jung, C.G., Sjećanja, snovi, razmišljanja, Zagreb: Fabula Nova, 2004.
9. Jung, C.G., Sedam propovjedi mrtvima., Zagreb: TELEdisc, 2000.
10. Jung, C.G., Arhetipovi i kolektivno nesvjesno, Beograd: Atos, 2003.
11. Jung, C.G., Čovjek i njegovi simboli, Zagreb : Mladost , 1987.
12. Jung, C.G., Psihologija i alkemija, Zagreb : Naprijed , 1984.
13. Jung, C.G. ,Pauli, W., Tumačenje prirode i psihe, Zagreb: Prosvjeta, 1989.
14. Jung, C.G., Willhelm R.,Tajna zlatnog cvijeta, Niš: Gradina, 1990.
15. Lipton, B. H., Biologija vjerovanja, Zagreb: Teledisk, 2007.
16. Miller, R. A., Miller, I., Webb, B., Quantum Bioholograph, Journal of Non-Locality
and Remote Mental Interactions Vol.I Nr. 3, http://www.emergentmind.org/ MillerWebbI3a.htm, travanj. 2008.
17. Mctaggart, L., Polje, Zagreb: Teledisk, 2005
18. Nelson, R. Sep.11 2001: Exploratory and Contextual Analyses,
http://noosphere.princeton.edu/terror.html, 13. travanj 2008.
19. Peat., F.D., Sinkronicitet, Čakovec: Dvostruka Duga, 2000.
20. Talbot, M., Holografski svemir, Zagreb: Teledisk, 2006.
21. Wicherink, Jan., Buđenje Distorzija Duše,
http://www.soulsofdistortion.nl/download/bdd.pdf, travanj. 2008,
22. Wilcock, D., The Divine Cosmos, http://www.divinecosmos.com , travanj. 2008.
23. Winter, D., Implosion’s Grand Attractor, http://www.goldenmean.info/newbook/ , travanj.
2008.
24. Winter, D.,Implosion Group: publishes Dan Winter notes – Feb 06 Newsletter ,
http://www.goldenmean.info/makingwaves/ travanj 2008.
25. Winter, D., Conscious kids, http://www.goldmean.info, travanj 2008.
26. Winter, D.,Implosion Group: publishes Dan Winter notes – Feb 06 Newsletter
http://www.goldenmean.info/makingwaves/ , travanj 2008.
27. Winter, D., Is Attention Itself Fractal,
http://www.goldenmean.info/attention/attention.html travanj. 2008

 

Advertisements

About LillyT

:))) Rođena između hipi pokreta i panka; odrasla u socijalizmu zastićena od vremena i prostora. Bila i ostala buntovnik i isterivač "djavola" ničim izazvana. Jos se nije umorila od svog životnog puta hodanja po žici, što joj je bilo i ostalo pretežno zanimanje u večnom opiranju pokusajima drustva da je oblikuje

5 responses »

  1. […] KARL GUSTAV JUNG: KOLEKTIVNO NESVESNO […]

    Sviđa mi se

  2. LillyTatic kaže:

    Reblogged this on BELEŽNICA and commented:

    Psiha nije samo psiha već je neodvojiva činjenica sveukupnog čovekovog postojanja , koja nema granica ukoliko ih sami ne postavimo ispred nepoznatog . Stoga sama psiha nadilazi psihologiju te je za opisivanje njene delatnosti potrebno istraživati i druge nauke koje se bave psihologijom kao nusproduktom istraživanja . Carl Gustav Jung može da posluži kao odličan temelj za istraživanje psihe, njenog kolektivno nesvesnog i Sopstva , ali taj temelj služi za nastavak gradnje. Dakle, cilj mog rada je nastaviti gradnju pojma kolektivno nesvesnog i Sopstva; «Ko god traži večni život mora tragati za mestom odakle su ljudska priroda i život prvobitno potekli»

    Sviđa mi se

  3. Al-Ammar kaže:

    Sad se ne sjećam kako dođoh do ovog članka. Ali informacije koje sam u njemu našao su me mnogo obradovale. Izvukao sam par imena za dodatno proučavanje. Hvala ti.

    Sviđa mi se

  4. zapis kaže:

    sjajan post, nadam se da ce ubuduce biti jos ovako temeljno napisanih clanaka

    Sviđa mi se

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s