N. Babić

FOTO: news.yahooo.com
(Bez obzira na subjektivne zakljucke autora ovog teksta, kada se malo bolje razmili ,JP Morgan je potpuno u pravu!!!!)

Europska Unija ima još samo nekoliko koraka do ostvarenja cilja, a to je stabilizacija euro-zone što je osnovni preduvjet kako bi svi živjeli neopterećeni recesijom i krizom kojoj smo mislili da se ne nazire kraj. Doduše ima jedna sitnica koju treba naglasiti. U nadolazećem razdoblju Bruxelles i nacionalni parlamenti bi trebali (čita se:’moraju’) donijeti slijedeće mjere: ‘ograničiti nacionalne suverenitete’, ‘poboljšati kompetitivnost’, ‘smanjiti dugovanja nastala plasiranjem kredita i sektoru s nekretninama’, ‘osigurati i ojačati program dokapitalizacije banaka’, ‘provesti strukturne reforme’, ‘provesti političke reforme na nacionalnoj razini’ (što uključuje i ustavne reforme tamo gdje je potrebno).

Sve ovo stoji u izvješću kojega su sastavili eksperti i analitičari najveće američke banke, JP Morgan, a objavljen je pod imenom ‘The Euro Area Adjustment: about halfway there‘ ili u prijevodu: ‘Na pola puta do normalizacije euro-zone’. 

Nije posve jasno zbog čega bi JP Morgan bio kompetentniji od europskih analitičara i bruxelleskih tehnokrata koji su dobro upoznati s uzrocima i posljedicama krize u euro-zoni i svime onim što su sa sobom donijele njihove ‘mjere štednje’, a o čemu smo više puta pisali. Jedino objašnjenje je da JP Morgan kroji politiku Europske Unije i s dvije točke svog izvješća (ograničenje suvereniteta i ustavne reforme) nam poručuje:

Europljani, vaši nacionalni ustavi koji su nastali nakon pobjede nad fašizmom danas su neupotrebljivi. Pokazuju snažan socijalistički utjecaj, preopterećeni su zaštitom radničkih prava i pravima na prosvjede i oni moraju biti promijenjeni!

Dokument je objavljen krajem svibnja i od samog početka je bio javan, ali je bio dostupan uglavnom klijentima i ulagačima koji koriste usluge banke JP Morgan. Naravno da je teško zadržati u tajnosti takvo što, jer je posve neprihvatljivo da jedna banka (koja čak nije niti europska, a i da jest, to ništa ne mijenja) zadire u suverenitete zemalja članica Europske Unije.

„Nikada do sada nisam čuo da su se bankari (u političkom smislu) usudili izjaviti nešto tako grubo, kao što je to učinio JP Morgan u njihovom izvješću ‘The Euro Area Adjustment: about halfway there’ od 28. svibnja 2013.“, izjavio je Leigh Phillips, ekonomski analitičar koji je prvi omogućio javnosti da se upozna sa sadržajem kontroverznog dokumenta, za EU Observer.

U Hrvatskoj bi svakako bilo izrazito nepopularno samo mjesec dana prije ulaska u Europsku Uniju podizati buru oko ultimatuma koje nam upućuje financijska elita iz Sjedinjenih Država, međutim, ni sad nije kasno da se upoznamo sa sadržajem dokumenta, jer nema sumnje da će se postepeno, ali do kraja, provesti sve mjere koje su ‘potrebne za stabilizaciju euro-zone’.

Na 16 stranica dokumenta se stručnim rječnikom opisuje politička i financijska situacija u zemljama članicama euro-zone i daju se savjeti klijentima banke, no iako je dokument sastavljen kao izvješće namijenjeno klijentima, lako je prepoznati skrivene poruke koje sadrži. Studija je podijeljena u više poglavlja, koja se mogu interpretirati kao etape (‘journey’) ili put koji treba proći kako bi se postigli zacrtani ciljevi. Izvješće započinje s podjelom potrebnih reformi u euro-zone u dvije faze. U prvom se dijelu naglašava kako europske zemlje moraju provesti institucionalne reforme, a u drugom se opisuje stav i otpor pojedinih zemalja prema takvom prijedlogu, a to su eksperti JP Morgana opisali ‘kao problem koji je već postojao prilikom ulaska pojedinih zemalja članica EU, a negdje je izbio za vrijeme krize’.

U tom se smislu posebno spominje Njemačka kao najjača zemlja, te kao ‘ona koja daje ritam kojim će se provoditi reforme’. Dakle, Njemačka je ta koja odlučuje kako će se Europa suprotstaviti krizi i ona zahtijeva ‘da problemi pojedinih članica ne stvaraju prepreke na putu ka zajedničkom cilju’. Njemačka bi kao najveća sila trebala riješiti taj problem prije no što EU uđe u jedan novi oblik zajedništva.

Teško je za povjerovati da se Njemačka slučajno ponaša upravo onako kako to navode eksperti iz JP Morgana i kako bez ikakvog suprotstavljanja svima nameće svoju volju, osim Velikoj Britaniji koja i nije u euro-zoni, te ponekad Francuskoj čiji je novi predsjednik našao načina kako da uspori demonstraciju sile Berlina nad Parizom.

U dokumentu se opisuje sva kompleksnost u provedbi najmanje šest etapa u na putu ka oporavku, a one su, kao što smo naveli: ‘ograničiti nacionalne suverenitete’, ‘poboljšati kompetitivnost’, ‘smanjiti dugovanja nastala plasiranjem kredita i sektoru s nekretninama’, ‘osigurati i ojačati program dokapitalizacije banaka’, ‘provesti strukturne reforme’, ‘provesti političke reforme na nacionalnoj razini’ (što uključuje i ustavne reforme tamo gdje je potrebno).

Kada se malo bolje pogleda, ovdje nije riječ o nikakvoj ‘kompleksnosti’, niti ‘etapama na putu ka…’, ovdje je riječ o pravom programu za masovno uništenje naroda i država.

Odmah po objavi izvješća su europski analitičari (kako ne bi potjerali američke ulagače) počeli izjavljivati ‘kako je u nekim dijelovima Europske Unije došlo do pozitivnih pomaka, a u drugim dijelovima je proces preobrazbe tek započeo i kako se došlo na pola puta’.

Mora se naglasiti kako ovaj dokument, koji je precizno razrađen plan za transformaciju Europe, ni jednom jedinom riječju ne spominje narode i ono što su već pretrpjeli kako bi se stiglo ‘na pola puta do ostvarenja cilja’. Ono što nas još čeka teško je i zamisliti, kao i ono što će Europljani pretrpjeti da bi euro-zona postala ekonomski i politički kompatibilna s prohtjevima i željama ulagača koji ovdje žele oploditi svoj kapital.

Idejni začetnici svega zasigurno nisu pet eksperata, potpisnika izvješća. Njihova je uloga bila da kažu do koje je točke došao plan transformacije euro-zone i što je potrebno učiniti da bi se on što prije priveo kraju. Ako se zapitamo: ‘Gdje je rođen ovaj plan, tko ga je osmislio i tko ga podržava?’, to ćemo saznati kada nađemo odgovor na pitanje: ‘Tko ima koristi od njega?’.

Posve smo sigurni da od njega nikakve koristi neće imati europski narodi, koji već sad (na pola puta) nisu oduševljeni činjenicom da naši nacionalni parlamenti izvršavaju diktat Berlina kao najjače zemlje i jedine koja je sposobna predvoditi sve ostale na putu u bolju budućnost.

U izvješću se osvrnulo i na zemlje koje su izašle ‘iz diktature u kojima ustavi imaju snažan utjecaj socijalizma, ali kojega su promovirale i ljevičarske stranke nakon poraza fašizma’.

‘Politički sustavi diljem zemalja članica na periferiji EU prikazuju više sljedećih karakteristika: slabu izvršnu vlast, središnju državu, previše ustavom zajamčenih radničkih prava. Dalje, to su sustavi koji potiču politički klijentelizam, preširoko se tumači pravo na prosvjede, ne žele se provesti reforme kako bi se zadržao politički status quo i svi ovi nedostaci uzroke imaju u političkom nasljeđu koje treba mijenjati kako bi se izašlo iz krize’, stoji udokumentu JP Morgana za čije smo eksperte ‘isuviše socijalsti kako bi ovi prostori jamčili profit njihovim klijentima koji žele uložiti svoj kapital’.

JP Morgan – Europe Economic Research:
„The Euro Area Adjustment: about halfway there“

izvor(i): EU Observer | Culturaliberta.files | Primeeconomics.org | „The Euro Area Adjustment: about halfway there“ (preko advance.hr)
Advertisements

About LillyT

:))) Rođena između hipi pokreta i panka; odrasla u socijalizmu zastićena od vremena i prostora. Bila i ostala buntovnik i isterivač "djavola" ničim izazvana. Jos se nije umorila od svog životnog puta hodanja po žici, što joj je bilo i ostalo pretežno zanimanje u večnom opiranju pokusajima drustva da je oblikuje

One response »

  1. Miloe kaže:

    Pisu mnogi novinari, eksperti, itd….no malo ko zna sustinu….zasto sistem JP Morgan kroji politiku? Ne tako davno bila su dva svetska rata…Evropa uvucena u rat a mocna Nemacka razrusena.Ako pravite kucu uzecete kredit, ako hocete da obnovite razrusenu zemlju… treba novac , a novac je u Morgana, Rotsilda, Rokfelera , engleske aristokratije.
    Drzave su zaduzene kod banaka, sve u svetu i niko nije u plusu, a mocne kompanije su akcionarska drustva gde je vecinski kapital pomenutih banaka… sve je tako prosto.
    Ko se pita u kompanijama.? ..vecinski vlasnik. Drzava nema cime da pokrije budzet ide kod bankara , ako ne uzme kredit ne moze da funkcionise i nemaje a ako uzme ne moze da ga vrati i naravno uslovno nema suverenitet, … ne mozes da vratis , slusaj sta ti se naredjuje

    Sviđa mi se

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s