Prednost Bohmove interpretacije najlakse je shvatiti na živopisnom primeru ( koji nema veze sa kvantnom mehanikom , ali predstavlja dobru analogiju ) .

Predpostavimo da gledamo madjionicara kako izvodi trik sa zecom iz sesira . Prvo nam pokaze prazan sesir . Zatim sesir polozi na sto. Nakon toga iz sesira izvuce zeca . Pa onda jos jednog , i jos jednog , itd .. To je sve sto nam madjionicar dozvoljava da vidimo .

Kako to interpretirati ? Ako ne znamo puno o prirodnim zakonima , mozemo to interpretirati na razlicite nacine :

1. “ Kolaps “ interpretacija :
U trenutku kad se sesir polozi na sto , zec se materijalizuje ( kolapsira ) u sesiru . Takva interpretacija se u potpunosti slaze sa onim sto vidimo . Stavise , takva interpretacija ne zahteva nikakve dodatne pretpostavke .

2. “ Informaciona “ interpretacija :
Ne postoji nikakav zec , ni pre ni posle . Madjionicar je zapravo hipnotizer , koji nas je uverio da mislimo da vidimo zeca . Drugim rjecima , u nasim glavama postoji samo informacija o postojanju zeca , ali ne i sam zec .

3. “ Bohmova “ interpretacija :
Ona pretpostavlja da tu postoji jos nesto sto ne vidimo , nekakve skrivene promenljive . Konkretno , ona predpostavlja da je sto spolja zatvoren a iznutra supalj , da se zecevi u pocetku nalaze unutra u stolu , da na stolu postoje mala vratasca koja se mogu otvoriti , da je dno sesira takodjer pomicno , da madjionicar sesir stavi upravo na ta vratasca te da rukom otvori dno sesira i vratasca na stolu , te da onda zecevi mogu lako izaci kroz sesir . Na prvi pogled , ovo objasnjenje izgleda najkomplikovanije . Pa ipak , istovremeno izgleda i najuvjerlljivije .

Ako na kvantnu fiziku primenimo iste kriterijume za razlikovanje “ uverljivih “ i “ neuverljivih “ objasnjenja , tesko je izbeci zakljucak da je Bohmova interpretacija puno uverljivija od kolaps interpretacije ili informacione interpretacije .

Sveobuhvatni red D. Bohma

Jedan specifičan red (smisao) formiran na bliskom eksperimentalnom poznavanju prirode i dugogodišnjem istraživanju upravo je ideja implicitnog reda potekla od eminentnog teoretskog fizičara David Bohma.
Ono što Bohm obilježava kao istinski velikog mislioca činjenice su postignuća na ortodoksnom polju fizike(kvantne fizike te fizike plazme) rad sa najvećim umovima struke 20. stoljeća te hrabrost da se upusti u nove vode, istraživačka područja i teoretiziranje koje posve sigurno nadilazi granice rigidnih teorija moderne fizike pa i fizike kao takve. Njegov interes i utjecaj ideja obuhvaćaju biologiju, psihologiju, filozofiju, religiju, umjetnost kao i budućnost društava, a njegova najdublja i sveobuhvatna ideja bila je ta da iza vidljivog i opipljivoga svijeta počiva dublji, implicitni red ili poredak. U pitanju je poredak: ”nedjeljive cjeline i međupovezanosti” koji govori u prilog ne samo starim duhovnim istinama istočnjačkih religija, misticizma i idejama jedinstva svega što jest, već i onim novim znanstvenim otkrićima koja streme u istome pravcu.
U svojem je eksperimentalnome radu proučavajući ponašanje elektrona u plazmi(gustom plinu od pozitivnih iona i elektrona) otkrio da se čestice prestaju ponašati individualno te djeluju kao povezani djelići jedne ”žive” cjeline. Zajedno su djelovali kao posve koherentni organizam koji je na nekoj razini ”svjestan” sebe kao cjeline te se ponaša sa time u skladu.
Jedan upečatljiv primjer ”skrivenoga” reda kojemu je Bohm svjedočio 1960. godine potakao ga je na razmišljanje. U pitanju je bio uređaj od dva staklena cilindra, čiji međuprostor je ispunjen glicerinom kao izrazito viskoznom tekućinom. Kada se u nju stavi kapljica tinte a vanjski cilindar se pri tome okrene – kapljica se rasprši i postane nevidljiva. Ono što se zapravo dogodi jest to da se kaplja tinte razvuče u nit toliko tanku da je posve neuhvatljiva golom oku; tinta se doslovno umota u glicerin kao niz molekula. Kada se cilindar okrene u suprotnome smjeru, nit se stane sabijati, postane vidljiva te se ubrzo vrati u prvobitno stanje kapljice – odmota se. Bohm je uvidio kako to ”rastakanje” tinte u glicerinu nije stanje neuređenosti već stanje skrivenoga, nemanifestiranoga reda.

Još dok je pisao knjigu o kvantnoj fizici koja ga je proslavila te postala klasikom, imao je problema sa prihvaćanjem postojeće interpretacije kvantne fizike. Nije se nikako mogao pomiriti sa opće prihvaćenom postavkom da subatomske čestice ne posjeduju objektivnu stvarnost, a posebice to kako su njihove ne-lokalne veze smatrane potpunim indeterminizmom; potpunim slučajem ili neredom.
Bohm je držao kako na djelu mora biti nekakav skriveni red, nekakvi uzročnost višeg i suptilnijega reda. S tim u vidu razvio je vlastitu originalnu koncepciju poznatu kao ”uzročna teorija kvantne fizike” koja je išla nasuprot cijelog standardnog modela i tumačenja kvantne fizike. Njegov model nije dočekan sa lovorikama, sudeći da je okrenuo leđa čitavom znanstvenom konsenzusu kvantnih fizičara. Istomišljenika je našao u nikome drugome do Alberta Einstena sa kojim je mjesecima strastveno raspravljao o svojim idejama te o suptilnom ”redu unutar kaosa”. Stari Albert je također dijelio Davidovo nezadovoljstvo sa postojećom teorijom kvantne fizike, iako su se oboje divili njezinoj sposobnosti predviđanja.

David Bohm ostati će zapamćen po dvama radikalnim znanstvenim teorijama
kauzalnoj interpretaciji kvantne fizike i
teoriji implicitnoga reda i nepodijeljene cijelosti.

Subatomske čestice po njemu nisu jednostavne čestice bez strukture već vrlo kompleksni dinamički entiteti. U svojoj kauzalnoj interpretaciji odbija ideju da je njihovo kretanje na fundamentalnoj razini samo neodređena igra slučajnosti. Smatrao je kako  slijede svojevrsnu preciznu putanju određenu ne samo konvencionalnim fizikalnim silama već i onim suptilnijima, a koje on naziva ”kvantni potencijal”. Ta sila usmjerava kretanje čestica pružajući im ”aktivne informacije” o okolišu u cijelosti, slično kao što brod navode radarski signali.
Godine 1959. Bohm je zajedno sa mladim istraživačkim studentom Yakir Ahronovom pronašao bitan primjer tj. eksperimentalni dokaz kvantne međupovezanosti. Otkrili su kako u određenim uvjetima elektroni mogu ”osjetiti” prisuće magnetnoga polja iako se kreću u području gdje je jačina toga polja jednaka nuli. Fenomen je postao poznat kao Ahronov-Bohm efekt (AB efekt), a kada je otkriće prvi puta objavljeno mnogi su fizičari reagirali sa nevjericom. Do danas, unatoč brojnim eksperimentalnim potvrdama ovog efekta radovi nekih znanstvenika i dalje povremeno tvrde kako kvantna međupovezanost ne postoji. Mnogi fizičari (uključujući Bohma) smatraju te ”ne-lokalne” veze kao potpuno trenutne ili istovremene. Alternativni pogled je taj da djeluju putem mnogo suptilnijih, nefizikalnih energija koje putuju brzinom mnogo većom od svjetlosti. Naravno, ovaj pogled nema mnogo pristaša sudeći kako eksplicitno proturječi Einstenovoj teoriji relativnosti.
Svoje viđenje naravi ”stvarne stvarnosti” ili fundamentalne razine postojanja kao dubokog, implicitnog reda i nepodijeljene cijelosti Bohm uspoređuje sa riječnim tokom na čijoj se površini može vidjeti vječita izmjena obrazaca krugova, virova, valova, mreškanja itd. a koje očito nemaju posve neovisnu egzistenciju od toka na kojemu nastaju. Ti su fenomeni, kao analogija našeg vidljivog svijeta i njegovih mnogobrojnih obrazaca apstrahirani od vodenog tijeka ili implicitnog reda te se pojavljuju i nestaju u posvemašnjem procesu protjecanja. Njihova neovisnost relativna je, baš kao i autonomija njihovog kretanja i djelovanja. Još jedna metafora kojom se Bohm služi dok opisuje implicitni red je hologram, po kojemu je svemir poput jednog gigantskoga ”tekućeg holograma” ili ”holokretanja” u kojemu je totalitet reda zadržan (u implicitnome smislu) u svakoj regiji prostor-vremena. Dakle, svaki djelić sadržava ”sliku” ili informaciju o cjelini. Kao hologram, naš vidljivi ”materijalni” svijet ili eksplicitni red vrsta je projekcije iz više dimenzijskih ravni stvarnosti, a zamjetljiva stabilnost i čvrstoća objekata i entiteta koji ih sačinjavaju generirani su i održavani neprekidnim procesom ”umatanja i odmatanja” jer se subatomske čestice konstantno rastaču u implicitni red te se iznova re-kristaliziraju.
Taj proces očit je u vakuumu svemira za koji se do nedavno mislilo da predstavlja odsuće ili negaciju materije-energije ili vakuum u apsolutnom smislu.

Kvantni potencijal u kauzalnoj interpretaciji kvantne fizike odgovora i suglasan je implicitnome redu. Doduše, produbljujući teoriju Bohm predlaže kako kvantni potencijal biva organiziran i vođen od strane jednog super-kvantnog potencijala koji predstavlja drugi implicitni red ili super-implicitni red. Moguće je da postoje neograničeni nizovi ili hijerarhije implicitnih(onih koji generiraju) redova od kojih su neki relativno zatvorene petlje dok drugi nisu. Viši implicitni redovi organiziraju one niže koji pak i sami utječu na one veće. Ovdje dolazimo do spekulativnog vrhunca Bohmove teorije koja se od fizike uspela gotovo ka vrsti metafizike i obuhvatila čak i mentalne aspekte ljudskoga života.
Na ovim i ostalim svojim idejama nastavio je raditi te ih je razvijao cijeli svoj život. Nada mu je bila da jednoga dana ljudi prepoznaju onu fundamentalnu međupovezanost svih stvari kako bi povezanost prepoznali i među sebi samima kao humanoj zajednici te se udružili u izgradnji više holističkog i harmoničnog načina življenja. Bohm se nije bojao bodljikavih ograda i ograničenja koje je fizika postavljala svojim kadrovima, niti autoriteta ili profesionalne alijenacije – barem ne toliko da bi se konformistički priklonio mišljenju većine samo jer je ono prisutno. Otkrivamo kako u Davidu Bohmu živi onaj unikatni filozofski duh kakav je velikim dijelom okopnio u prirodnim znanostima, a čija pojava, slično  pojavi Sokrata, potresa ustaljene norme i nudi novu perspektivu, pa makar to bila i ona čije vrijeme još nije došlo.
David Bohm ponudio je svoj razrađeni odgovor na gotovo sva pitanja vezana za danu problematiku, upotpunjene kako dokazima tako i smionim, ustrajnim radom. David je možda i najveći pristaša kozmičkoga reda od svih modernih znanstvenika te je živi dokaz kako čovjek od čistokrvnog kaosa, među rijetkima preostalima u znanosti, poput mitološkog Demijurga stvara red, baš kao što su i antički filozofi postulirali:
”…jer red je bolji od nereda”.

Čovjek sam po sebi ima fundamentalnu potrebu, pa i više od toga, ima kognitivnu narav te intuitivno određenje da svijet, svemir i druge oko sebe promatra kroz neku vrstu uređenog obrazaca ili barem naslućenog reda. Potpuni kaos -bar se tako čini- ne uči nas ničemu. Ljudsko biće nije baždareno za potpuni indeterminizam, a religija i znanost kao dvije naoko suprotstavljene spoznajne grane, u isti glas potvrđuju tu snažnu sklonost redu te ljudskim neumornim udahnjivanjem boje na onu crno-bijelu kartu kozmosa, te široke ”ničije zemlje” koja se gotovo nikada nije činila kao jalovi kaos. Od mitologije pa sve do fizike plazme.

About LillyT

:))) Rođena između hipi pokreta i panka; odrasla u socijalizmu zastićena od vremena i prostora. Bila i ostala buntovnik i isterivač "djavola" ničim izazvana. Jos se nije umorila od svog životnog puta hodanja po žici, što joj je bilo i ostalo pretežno zanimanje u večnom opiranju pokusajima drustva da je oblikuje

4 responses »

  1. Anonimni kaže:

    Nobel Prize winning physicists have proven beyond doubt that the physical world is one large sea of energy that flashes into and out of being in milliseconds, over and over again.

    Nothing is solid. This is the world of Quantum Physics.

    They have proven that thoughts are what put together and hold together this ever-changing energy field into the ‘objects’ that we see.

    So why do we see a person instead of a flashing cluster of energy?

    Think of a movie reel.

    A movie is a collection of about 24 frames a second. Each frame is separated by a gap. However, because of the speed at which one frame replaces another, our eyes get cheated into thinking that we see a continuous and moving picture.

    A TV tube is simply a tube with heaps of electrons hitting the screen in a certain way, creating the illusion of form and motion.

    Think of television.

    This is what all objects are anyway. You have 5 physical senses (sight, sound, touch, smell, and taste).

    Each of these senses has a specific spectrum (for example, a dog hears a different range of sound than you do; a snake sees a different spectrum of light than you do; and so on).

    In other words, your set of senses perceives the sea of energy from a certain limited standpoint and makes up an image from that.
    It is not complete, nor is it accurate. It is just an interpretation.

    All of our interpretations are solely based on the ‘internal map’ of reality that we have, and not the real truth. Our ‘map’ is a result of our personal life’s collective experiences.

    Our thoughts are linked to this invisible energy and they determine what the energy forms. Your thoughts literally shift the universe on a particle-by-particle basis to create your physical life.

    Look around you.

    Everything you see in our physical world started as an idea, an idea that grew as it was shared and expressed, until it grew enough into a physical object through a number of steps.

    You literally become what you think about most.

    Your life becomes what you have imagined and believed in most.

    The world is literally your mirror, enabling you to experience in the physical plane what you hold as your truth … until you change it.

    Quantum physics shows us that the world is not the hard and unchangeable thing it may appear to be. Instead, it is a very fluid place continuously built up using our individual and collective thoughts.

    What we think is true is really an illusion, almost like a magic trick.

    Fortunately we have begun to uncover the illusion and most importantly, how to change it.

    What is your body made of?

    Nine systems comprise the human body including Circulatory, Digestive, Endocrine, Muscular, Nervous, Reproductive, Respiratory, Skeletal, and Urinary.

    What are those made up of?

    Tissues and organs.

    What are tissues and organs made of?

    Cells.

    What are cells made of?

    Molecules.

    What are molecules made of?

    Atoms.

    What are atoms made of?

    Sub-atomic particles.

    What are subatomic particles made of?

    Energy!

    You and I are pure energy-light in its most beautiful and intelligent configuration. Energy that is constantly changing beneath the surface and you control it all with your powerful mind.

    You are one big stellar and powerful Human Being.

    If you could see yourself under a powerful electron microscope and conduct other experiments on yourself, you would see that you are made up of a cluster of ever-changing energy in the form of electrons, neutrons, photons and so on.

    So is everything else around you. Quantum physics tells us that it is the act of observing an object that causes it to be there where and how we observe it.

    An object does not exist independently of its observer! So, as you can see, your observation, your attention to something, and your intention, literally creates that thing.

    This is scientific and proven.

    Your world is made of spirit, mind and body.

    Each of those three, spirit, mind and body, has a function that is unique to it and not shared with the other. What you see with your eyes and experience with your body is the physical world, which we shall call Body. Body is an effect, created by a cause.

    This cause is Thought.

    Body cannot create. It can only experience and be experienced … that is its unique function.

    Thought cannot experience … it can only make up, create and interpret. It needs a world of relativity (the physical world, Body) to experience itself.

    Spirit is All That Is, that which gives Life to Thought and Body.

    Body has no power to create, although it gives the illusion of power to do so. This illusion is the cause of much frustration. Body is purely an effect and has no power to cause or create.

    The key with all of this information is how do you learn to see the universe differently than you do now so that you can manifest everything you truly desire.

    Sources:

    Waking Times
    and truth theory . com

    Sviđa mi se

  2. bogoboj kaže:

    Uvek se na mala vrata uvuku i potkradaju greške. Manje ili veće. Postoje skupovi, sklopovi, manje ili veće celine. I svakom skupu vladaju sistemi, pravila koja se usklađuju međusobno. I stvaraju jedan organizam. Izvan pojedinačnih, nezavisnih, izdvojenih sistema postoje koincidencije koje stvaraju utisak da između njih, izdvojenih celina, postoji nekakva neraskidiva veza. Čitava Vaseljena je sastavljena od nezavisnih, entitetskih, autohtonih izdvojenih celina, a opet sve je podređeno apsolutnoj celini. I one se naknadno usklađuju i uravnotežavaju međusobno. Zamračivati i komplikovati tu građu i materiju nije potrebno. Rešenje treba tražiti na drugoj strani. Prvo odgovorite na jednostavno pitanje : Postoji li NIŠTA? Da bi mogli poći i ići dalje.

    Sviđa mi se

  3. bogoboj kaže:

    Nećete li možda, čak i da ustvrdite da smo i mi nepostojeći. 99,9999… % smo sastavljeni od Praznine!

    Sviđa mi se

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s