Odlomak iz uvoda u knjigu „Strateška vizija: Amerika i kriza globalne moći“, autora i američkog stručnjaka za spoljnu politiku Zbigniewa Brzezinskog

Zbigniew Brzezinski (Wikipedia)

Zbigniew Brzezinski (Wikipedia) 

Svet je sada interaktivan i međuzavisan. On je takođe, po prvi put, svet u kojem su problemi ljudskog preživljavanja počeli zasenjivati tradicionalnije međunarodne sukobe. Na nesreću, velesile tek treba da ponude globalno saradničke odgovore na nove i sve ozbiljnije izazove ljudskoj dobrobiti – ekološke, klimatske, socioekonomske, prehrambene ili demografske.

Bez osnovne geopolitičke stabilnosti zakazaće svaki pokušaj postizanja nužne globalne saradnje. Dapače, promenjiva raspodela globalne moći i novi fenomen masovnog političkog buđenja, svako na svoj način, intenziviraju zapaljivost savremenih međunarodnih odnosa. Dok utecaj Kine raste, a druge se sile u usponu – na primer, Rusija ili Indija ili Brazil – međusobno se takmiče za resurse, sigurnost i ekonomsku prednost, povećava se i potencijal za pogrešnu procenu i sukob.

U skladu s time, Sjedinjene Države moraju težiti oblikovanju šire geopolitičke osnove za konstruktivnu saradnju u globalnoj areni, istovremeno se prilagođavajući sve izraženijim težnjama sve nemirnijeg globalnog stanovništva.

Glavna pitanja

Imajući sve gore spomenuto na umu, ova knjiga nastoji da odgovori na četiri glavna pitanja:

1. Koje su implikacije promjenjive raspodele globalne moći od zapada ka istoku i kako na nju utiče nova stvarnost politički probuđenog čovečanstva?

2. Zašto globalna privlačnost Amerike slabi, koji su simptomi američkog domaćeg i međunarodnog opadanja i kako je Amerika protratila jedinstvenu globalnu priliku koju joj je ponudio miran kraj Hladnog rata? I obratno, koliko Amerika ima snage za oporavak i kakva je geopolitička reorijentacija nužna za ponovno oživljavanje američke uloge u svetu?

3. Koje bi bile verovatne geopolitičke posledice kada bi Amerika izgubila svoj globalno vrhovni položaj, ko bi bile gotovo neposredne geopolitičke žrtve takvog pada, koje bi on posledice imao po probleme globalnih razmera u 21. stoleću i bi li Kina mogla preuzeti američku središnju ulogu u svetskim poslovima do 2025. godine?

4. Gledajući nakon 2025., kako bi Amerika u procesu oporavka definisala svoje dugoročne geopolitičke ciljeve i kako bi Amerika sa svojim tradicionalnim evropskim saveznicima pokušala privući Tursku i Rusiju u svrhu izgradnje još većeg i energičnijeg zapada? Istovremeno, kako bi Amerika na istoku mogla postići ravnotežu između potrebe za bliskom saradnjom sa Kinom i činjenice da konstruktivna američka uloga u Aziji ne bi trebalo ni da bude isključivo kinocentrična niti uključivati opasno uplitanje u azijske sukobe?

Ključna uloga

U odgovaranju na ova pitanja knjiga će zastupati mišljenje da će američka uloga u svetu i dalje biti ključna u nadolazećim godinama. Štaviše, zbog tekućih promena u distribuciji globalne moći i sve većeg globalnog razdora još je nužnije da se Amerika ne povuče u neuki mentalitet vojne države ili ogrezne u samozadovoljnom kulturnom hedonizmu. Takva Amerika mogla bi geopolitičke izglede sveta u razvoju, u kojem se središte gravitacije pomiče sa zapada prema istoku, učiniti sve mračnijima. Svetu treba Amerika koja je ekonomski vitalna, društveno privlačna, odgovorno moćna, strateški promišljena, međunarodno poštovana i istorijski prosvetljena u svojoj globalnoj povezanosti s novim istokom.

Koliko je izvesna takva globalno svrsishodna Amerika? Danas je istorijsko raspoloženje Amerike nelagodno, a ideje o američkoj poviesno neizbježnoj propasti u intelektualnoj su modi. Međutim, ovakav periodični pesimizam nije ni nov ni samoispunjavajući. Čak ni verovanje da je 20. vek bio „američko stoleće“, koje je postalo rasprostranjeno nakon Drugog svetskog rata, nije bilo lišeno faza teskobe oko američke dalekosežne budućnosti.

Detant

Kada je Sovjetski Savez lansirao Sputnik, svoj prvi orbitalni satelit, za vrijeme Eisenhowerove administracije, Amerikanci su postali zabrinuti za svoje izglede kako u mirnodopskom takmičenju tako i u strateškom ratovanju.

I opet, kada Sjedinjene Države nisu uspele da postignu značajnu pobedu u Vijetnamu u doba Nixona, sovjetske su vođe sa sigurnošću predvidele američku propast dok su istorijski pesimistični američki političari tražili detant u zamenu za status quo u podeljenoj Europi. Ali Amerika se pokazala otpornijom, a Sovjetski je sistem s vremenom implodirao.

Do 1991. godine, nakon dezintegracije sovetskog bloka, a zatim i samog Sovjetskog Saveza, Sjedinjene Države ostale su jedina preživela globalna supersila. Ne samo 20., već i 21. stoleće tada su se činila predodređenima za američka stoleća. I predsednik Bill Clinton i predsjednik George W. Bush sa sigurnošću su to utvrdili.

‘Kraj istorije’

Photomontage: Chees

Photomontage: Chees

Akademski krugovi odeknuli su hrabrim prognozama da kraj Hladnog rata u stvari znači „kraj istorije“, barem što se ticalo doktrinarnih rasprava o razmernoj superiornosti suparničkih društvenih sistema.

Pobeda liberalne demokratije proglašena je ne samo odlučnom, već i konačnom. S obzirom da je liberalna demokracija prvo procvala na zapadu, neizravna je pretpostavka bila da će zapad stoga biti merilo po kojem će se ravnati celi svijet.

Ali, takav superoptimizam nije dugo trajao. Kultura samougađanja i deregulacije koja je počela tokom Clintonovih godina i nastavila se pod predsednikom Georgeom W. Bushom dovela je do pucanja jednog nekretninskog balona na prelazu stoleća i sveobuhvatnog finansijskog sloma manje od desetleća kasnije. Skupi unilateralizam predsedanja Busha mlađeg doveo je do desetleća rata na Bliskom istoku i zastoja američke vanjske politike u celini. Financijska katastrofa 2008. godine gotovo je ubrzala katastrofalnu ekonomsku depresiju, nateravši Ameriku i većinu zapada na naglu spoznaju ranjivosti vlastitih sistema pred neograničenom pohlepom.

Sovjetski Savez – Amerika

Povrh toga, u Kini i drugim azijskim državama zbunjujući amalgam ekonomskog liberalizma i državnog kapitalizma pokazao je iznenađujuću sposobnost za privredni rast i tehnološku inovaciju. To je pak izazvalo novu teskobu oko budućnosti statusa Amerike kao vodeće svetske sile.

Uistinu, nekoliko je zabrinjavajućih sličnosti između Sovjetskog Saveza u godinama neposredno uoči njegova pada i Amerike u ranom 21. stoleću. Sovjetski Savez, sa sve statičnijim sistemom vladanja nesposobnim za sprovodjenje ozbiljnih političkih revizija, u stvari je sam sebe doveo do bankrota ulažući neumereni postotak BDP-a u desetlećima dugo vojno suparništvo sa Sjedinjenim Državama, a problem je pogoršao bacivši se u dodatne troškove u desetljetnom pokušaju osvajanja Afganistana. Očekivano, više  nije mogao priuštiti daljnje takmičenje sa Amerikom u sektoru najnovijih tehnologija te je stoga još više zaostao; ekonomija je posrnula, a kvalitet društvenog života još se više pogoršao u poredjenju sa zapadom; njegova je vladajuća komunistička klasa postala cinično neosetljiva na sve veće društvene nejednakosti, licemerno prikrivajući vlastiti privilegirani stil života; i konačno, u vanjskim je poslovima postao sve više samoizolovan, izazivajući k tome geopolitički štetno neprijateljstvo sa svojim donedavnim glavnim evroazijskim saveznikom, komunističkom Kinom.

Istorijski pad?

Ove paralele, čak i ako su preterane, učvršćuju tezu da se Amerika mora obnoviti i slediti opsežnu i dugoročnu geopolitičku viziju prijemčivu za izazove promenjivog istorijskog konteksta. Samo dinamična i strateški nastrojena Amerika, zajedno s Evropom u procesu ujedinjenja, može složno promicati veći i vitalniji zapad, sposoban da deluje kao odgovoran partner napredujućem i sve samosvesnijem istoku. U suprotnom bi geopolitički podieljeni i sebični zapad mogao skliznuti u istorijski pad sličan ponižavajućoj nemoći Kine u 19. veku, dok bi istok mogao doći u iskušenje da ponovi samouništavajuća suparništva oko moći u Europi 20. veka.

Ukratko, kriza globalne moći ukupna je posledica dinamičkog pomaka u svetskom gravitacijskom središtu od zapada prema istoku, ubrzanog izbijanja nemirnog fenomena globalnog političkog buđenja i manjkavog domaćeg i međunarodnog delovanja Amerike otkako je 1990-ih godina ostala jedina svetska supersila.

Gore spomenuto predstavlja ozbiljne dugoročnije rizike za opstanak nekih ugroženih država, sigurnost globalnih resursa i globalnu stabilnost uopće. Ova knjiga nastoji ocrtati potrebnu stratešku viziju nakon 2025. godine.

Zbigniew Brzezinski je poljsko-američki profesor i stručnjak za američku spoljnu politiku. Obavljao je dužnost savetnika za spoljnu politiku i nacionalnu sigurnost u administraciji američkog predsednika Jimmya Cartera

Preneseno s portala www.huffingtonpost.com

Prevela Diana Robaš

 

About LillyT

:))) Rođena između hipi pokreta i panka; odrasla u socijalizmu zastićena od vremena i prostora. Bila i ostala buntovnik i isterivač "djavola" ničim izazvana. Jos se nije umorila od svog životnog puta hodanja po žici, što joj je bilo i ostalo pretežno zanimanje u večnom opiranju pokusajima drustva da je oblikuje

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s