NEMA PREVARE BEZ POHLEPE

“Zemlja osigurava dovoljno resursa da zadovolji potrebe svakog čoveka ali ne i da zadovolji njegovu pohlepu!“ (Gandi)

OŽU182012

POHLEPA: Nekada greh – danas vrlina!

Nakon što je dugoročna duboka i jeziva globalna ekonomska kriza ugrozila živote milijardi ljudi, počeli smo sve više da kritikujemo bezobrazno bogate ljude koji uživaju u blagodatima zahvaljujući (ne)kulturi pohlepe unutar sveta; korporacija, bankarstva, politike, religije i nauke.

Na našu nesreću pohlepa je postala glavna osobina svih ljudi koji upravljaju većinom resursa na planeti. Pojeddinci koji imaju neutoljivu glad prema zgrtanju novca, moći i uticaja uspeli su da se uvuku u sve pore društva. Obratite pažnju na neverovatne fizičke i psihičke razlike između običnih ljudi kojima pohlepa ne vlada i onih – koji ne mogu utolitisvoju pohlepu i gramzivost.

Dante Alighieri okrenut prema čistilištu. Delo Agnola Bronzina 1530.

U mnogom religijama sveta, pohlepa se smatra jednim od osnovnih grehova ljudi, za pohlepnike je Dante Alighieri u svojem delu „Božanska komedija“ – koju je pisao između 1308.-1320.- osigurao četvrti krug pakla jer je POHLEPA jedan od hrošćanskih smrtnih grijehova.

Primerak Božanske komedije iz 1472., napravljena u stampariji Foligno.

Dante je Božansku komediju pisao za vreme humanizma, tačnije na izmaku mračnog srednjeg vijeka kada je crkva žarila i palila izmučenom Europom, on je čak u ovaj krug pakla smestio sve kardinale, biskupe i svestenike koji su se materijalno okoristili. Za divno čudo uprkos kritici crkve, Dante Alighieri nije bio niti bačen u tamnicu niti je mučen od strane Inkvizicije. Već je njegovo delo postalo remek delo koje se čita i danas iako je crkva nastavila sa zgrtanjem materijalnih dobara.

Amerikanci su svoje nezadovoljstvo pohlepom vladajućih moćnika pokazali na način koji daje jasnu poruku i kritiku.

U rujnu 2011. u SAD-u (svetskom epicentru ove ekonomske krize i mestu s najbahatijim pohlepnicima na planeti) se od mnogih protestnih grupa i zajednica stvorio „Occupy movement“ koji je nenasilnim i legalnim pravima svakog građanina SAD-a pokušao podići svest o bahatosti i pohlepi bankara i korporacija i nepravednoj raspodeli resursa i novca. Iako su pripadnici Occupy pokreta izrazito mirno i stoički iznosili svoje nezadovoljstvo uprkos otvorenim provokacijama i ubacivanju policijskih agenata u njihove redove, država je zatvorila na hiljade pripadnika pokreta. Bez obzira na masovnosti protesta ne samo u Americi već i sirom sveta ništa se nije pomaklo na bolje.

U stvari SAD je stvorio zakon o odbrambenoj autorizaciji po kojem se svi građani SAD-a mogu ispitivati, zatvarati i mučiti bez sudske odluke i dokaza – habeas corpusa.

Cenzura potaknuta pohlepom, ništa novo!

Ista „demokratska“ država je pokušala progurati zakone o cenzuri interneta SOPA i PIPA, na što je većina internetskih korisnika zgroženo reagovala, do daljnjeg je odloženo prihvatanje ovih zakona ali se trenutno samo u SAD-u na sudovima našlo preko 48000 ljudi koji su torrentima skidali muziku i filmove ZA SVOJU OSOBNU POTREBU, a koje su sudovi SAD-a proglasili piratima čak iako su s torrentom skinuli jednu jedinu pesmu, za takve „užasne“ prestupnike su kazne iznosile najmanje 750 dolara po pesmi plus sudski troškovi. Najgore su prošli korisnici Bit Torrenta tačnije njih 200 hiljada koji su svi od reda proglašeni krivima zbog navodnog deljenja materijala koji je autorski zaštićeni.

Uskoro bi mnogo na svojim kompjuterskim zaslonima mogli pronaći ovakvo obavestenje.

Ovo nije vrhunac pohlepe u zabavnoj industriji, nakon što SOPA i PIPA nisu prihvaćene, POHLEPNICI su poludeli i uz pomoć aparata represije “najdemokratskije” države na svietu su ugašene neke stranice koje su besplatno delile informacije i medijske informacije, tako da s pravom možemo zaključiti kako se oko interneta već stvorio željezni stisak onih koji žele NAPLATITI BAŠ SVE što čujemo, vidimo i pročitamo.

Prikaz bitke kod Termopila 480. prije nove ere, koja je nastala iz čiste pohlepe zbog tuđe teritorije i utjecaja, naslikao Jacques Louis David (1814.)

Koliko god mi pokušavali promatranjem istorije da shvatimo kada je pohlepa uzela maha, čini nam se da je ona umnogome deo čak i čovekove davne istorije, još od vremena Mesopotamije i Akada jer su se zbog pohlepe vodili mnogi krvavi ratovi.

Ako se nekada pohlepa smatrala smrtnim grehom nije se ni iskorenila niti smanjila, u sustini ona je toliko napredovala i prožela sve pore ljudskog postojanja da je danas najveći moćnici i bogatuni na svietu smatraju vrlinom bez koje se ne može upravljati: koorporacijama, strankama, bankama, vojskama, visokim naucnim institucijama i elitističkim društvima.

S pravom se pitamo šta će pohlepnici smisliti kada od nas ne budu mogli izmusti ništa više osim naših života?

Naše potrošačko društvo je došlo do krajnjeg STEPENA „razvoja“ kada se jasno i glasno daje na znanje „raji“ da mogu govoriti, birati, ozdravljivati, odlučivati, educirati se i uživati jedino ako otvore bankovni racun i ako tamo imaju novca.

Jedan od najboljih pokazatelja POHLEPE je bankarski sistem koji je postao toliko komplikovan da prosečni čovek nije u stanju da razume jednu običnu otplatu kredita, čak i ako misli da otplaćuje 8% kamata kredita, plaća barem duplo više zahvaljujući sistemu koji je napravljen na takav način da mi ne možemo lako da shvatimo da banke koriste lihvarske uslove poslovanja, i to sasvim legalno, i da te lihvarske poslovne običaje koriste kako protiv običnog čoveka tako protiv celih država koje su srozane u kategoriju rejtinga kreditnog smeća.

Greg Smith. čovek koji je prvi otvoreno priznao kako se kroji politika u jednoj od najvećih krednitnih banaka – pohlepa je moto pod kojim radi Goldman Sachs.

Najbolji smo primer dobili prie nepunih mjesec dana kada je Greg Smith otvoreno priznaoThe New York Timesu što se događa unutar jedne od najmoćnijih berzanskih institucija na svetu i kreditne banke, zloglasnog Goldman Sachsa (GS):

GS je jedna od najvećih i najvažnijih svetskih invensticijskih banaka i integralni je deo globalnog finansijskog sistema. Kada sam se pre 12 godina pridružio GS-u samo se govorilo o „timskom radu,“ integritetu, duhu ljudskosti i da uvek treba da napravitmo najbolje što možemo za naše klijente. No u narednim godinama kada je GS dobio vodstvo koje i dan danas vlada ovom moćnom firmom, sve se preokrenulo, sada je najvažnije bezdušno i do kraja opelješiti klijente i njih se novim žargonom naziva „Muppeti“ krpene lutke. Kada se budu pisale buduće istorijske knjige o radu GS-a onda će biti zapisano da su sadašnji vodeći ljudi GS-a, poimenice Lloyd C. Blankfein i Gary D. Cohn za vreme upravljanja firmom uništili bilo kakvu ljudskost u GS-u. Iskreno verujem da je moralno vođenje i politika firme najvažniji deo da bi neka kompanija opstala na duže staze.

Kako se napreduje u GS-u i postaje voditelj firme?

Prvo je bezuslovno praćenje politike kompanije. Tačnije ubeđivanje klijenata GS-a da kupuju deonice ili proizvode kojih se GS želi otarasiti po svaku cenu jer nemaju potencijal za donošenje profita. Drugo je uveravanje klijenata da trguju s deonicama koje će donijeti najviše profita GS-u. Možete me smatrati staromodnim ali ja ne želim prodavati klijentima bilo kakve “proizvode” koji za njih nisu dobri.

Na sastancima sam uporno hteo pokrenuti raspravu o tome kako da pomognemo klijentima, no nikoga to nije interesiralo jer je politika GS-a isključivo orijentisana na pravljenje profita bez obzira na uništavanje klijenata.

Zlo mi je kada se setim kako bezdušno GS podkrada i osiromašuje svoje klijente. Zadnjih 12 meseci sam vidio pet različitih direktora koji su nazivali svoje klijente „Muppeti“ čak i u komunikaciji u elektroničkoj pošti. Molim vas da shvatite da u GS-u nema nikakve ljudskosti, pomoći, iskrenosti i etike. Nevjerojatno je kako uprava GS-a posluje, ako klijenti počnu sumnjati u GS, tada GS s njima prestane poslovati, bez obzira koliko je klijent moćan ili pametan.

Danas je u GS-u osnovno pitanje koje se postavlja svakom radniku na kraju dana: „Koliko si novaca zaradio na klijentu?“ Kraj citata.

Pohlepa je vrlina, a siromaštvo sramota i greh!!!

Pohlepa postaje moto čak i nekih najmnogoljudnijih zemalja, u Indiji i Kini se već godinama propagira kako je sramotno ako je netko siromašan. O tome kako je siromaštvo postalo SARMOTA u Kini je Univerzitet Harvard napravio naucni rad, dok je Oxford napravio naucnu studiju u najmnogoljudnijim zemljama sveta s posebnim osvrtom na Indiju u kojoj se takođe stvorilo ozračje sramote za sve one koji su siromašni ili ovisni o pomoci. Najčudnije od svega je da se među takvim zemljama nalazi i Nemačka koja bi trebalo da bude demokratska država. U većini područja Indije i Paksitana siromaštvo projektuje gubljenje obiteljske časti. U Kini se siromaštvo povezuje s gubitkom ponosa i sramoćenjem odraslih koji nisu u stanju stvoriti BOLJITAK tačnije imetak, takvi se ljudi javno prozivaju da su neodgovorni i neproduktivni.

Američka zbilja: “Imam šest godina, dužna sam 30,000 dolara iako posjedujem samo jedan bicikl.”

Profesor Walker, ko-autor studije Oxfordskog Sveučilišta je otvoreno izneo kritiku svim svetskim organizacijama koje propagiraju i zagovaraju isključivo finansijske vrednosti s kojima okarakterizuju države ili pojedince. On je naveo da, na žalost, fiksiranost materijalnim i vrednovanje svega prema finansijskoj sposobnosti stvara klimu u kojoj cele države siromaštvo smatraju nemoralom i licnom slabošću, nakon čega sve moguće podcenjujuće klasifikacije uništavaju ponos i dostojanstvo građana koji se nakon toga ni ne mogu koncentrisati na bilo šta drugo, takve stigme dodatno odmažu državama i ljudima da se ekonomski oporave.

S druge strane bahatost, pohlepnost i malverzacije postaju vrline.

Sami smo imali priliku vidjeti da ratni zločinci, tajkuni, mafijaši i druge opskurne ličnosti dolaze do pozicija moći i da se takvi probisveti preko noći pretvaraju u; političare i poslovne ljude. Po medijima smo mogli vidjeti da se protiv njih vode dugi sudski sporovi koji zastarijevaju ili se odjednom ključni svjedoci predomisle ili nestanu, a da vrli novi političari i poslovni ljudi uporno ponavljaju u udarnim vijestima kako im se; podmeće, kako ih se sabotira kako je u pitanju  ljubomora i zavist. Takve osobe voze najskuplje automobile, grade vile bez prestanka, kupuju zemljišta i slično, u vrijeme kada normalan čovjek jedva sklapa kraj s krajem.

Pohlepnike možete prepoznati po načinu komunikacije koji je vrlo karakterističan, to je kombinacija uvrjeda, vulgarnih ispada i melodrame, na nas gledaju s visoka i svakoga smatraju manje vrijednim i manje pametnim.

Pohlepnik nikada nije zadovoljan s onim što ima i uvijek želi još, bez žaljenja iskorištava ljude i resurse oko sebe i lako se od „prijatelja“ pretvori u najgoreg neprijatelja ako mu nešto ili netko ne odgovara. Pohlepnik je isto tako spreman napraviti pakt i s najvećim neprijateljem ako vidi da od toga može izvući ikakvu korist. Pohlepnici pokazuju psihopatske, narcističke i utilitarističke odlike i uglavnom se ponašaju kao emocionalni i energetski vampiri.

Pitamo se je li Dante malčice pogriješio kada je pohlepnike odlučio staviti u četvrti umjesto u najdublji deveti krug pakla?

Ljubica i Zoran Šaran, Matrix World

Reference:

Is poverty in India linked to shame?

The Organization of Chinese Shame Concepts

Why I Am Leaving Goldman Sachs

Discovering greed

200,000 BitTorrent Users Sued In The United States

Corporate Greed Hurts the Whole World

So, You’re Being Sued for Piracy

Božanska komedija

Related articles

• Conveying the true spirit of genius: Clive James’s translation of The Divine Comedy (standard.co.uk)