(Petar Kropotkin) October 31, 2010 at 4:15am
Kad su mene pitali, kakve se reforme mogu uvesti u zatvore i njima slične institucije, a pritom uslovili da oni ipak ostanu zatvori, mogao bih da navedem samo neka delimična poboljšanja koja bi malom broju ljudi popravili položaj. Istovremeno bih morao otvoreno priznati kako je teško učiniti bilo kakva poboljšanja, čak i najmanja, kad je reč o institucijama zasnovanim na lažnom principu.
Jedna od najtežih situacija u sistemu naših kaznenih institucija jeste to, što, čim je čovek jednom bio u zatvoru, on ima šanse tri naspram jedan da, odmah po oslobađanju, ponovo bude u zatvoru. Naravno, ima dosta izuzetaka od ovog pravila. U svakome zatvoru ćete naći ljude koji su se tamo našli slučajno. Njima se u životu dogodio tako faralan sticaj okolnosti koji je izazvao burnu reakciju strasti ili slabosti, te su se zato našli iza rešetaka. Mislim, svi će se složiti kad je reč o sličnim licima da, ako ih uopšte ne bi zatvarali, društvo od toga ne bi imalo nikakve štete. Međutim, njih muče u zatvorima i niko ne može da odgovori zašto. Oni su i sami svesni štetnosti svojih postupaka i, nesumnjivo, ovo bi osećanje u njima bilo još dublje kad ih uopšte ne bi slali u zatvor.
Broj ovakvih osoba uopšte nije mali, kako se obično misli, a nepravednost njihovoga kažnjavanja toliko je očigledna, da se u poslednje vreme čuju mnogi autoritativni glasovi, među kojima i engleskih sudija, koji insistiraju na neophodnosti da se sudijama da pravo da oslobode takva lica ne određujući im nikakvu kaznu. (više…)