Alarmantno

Milan Vidojević

Dao bi košulju za prijatelja – pričali su oni koji su poznavali masovnog ubicu iz Velike Ivanče. Kasnije se ispostavilo da je Ljubiša Bogdanović poubijao trinaestoro duša, među kojima i dvogodišnje dete. Takođe, pojavili su iskazi da je fizički i psihički maltretirao suprugu. U svakom slučaju, čudna i teška priča.

Mnogi su se zapitali – otkud to da i Srbija dođe na „top-listu” masovnih zločina? Žuta štampa je vrlo brzo „otkrila” da je u pitanju ciganska kletva (?), a pojavilo se i mnoštvo drugih teza.

Da li je to delovanje HAARP-a, „istraživačkog projekta” koji „želi da razume, stimuliše i kontroliše procese u jonosferi koji mogu da izmene učinak komunikacionih i sistema za nadgledanje“ (kako piše na Vikipediji) ili, možda, kako mnogi sumnjaju – utiče na vremenske prilike, manipuliše atmosferskim pritiskom, pomaže izazivanju zemljotresa i manipuliše i ljudskim umovima?

Ili se radi o „programiranom” ubici, jednom od onih koji su od malih nogu „gajeni” da obavljaju prljave poslove svetske „vlade u senci”?

Mi ne znamo, ali možda – „ima ko zna”. Radi se o Milanu Vidojeviću, autoru brojnih knjiga koje se bave istraživanjem sistema kontrole uma i „programiranja” robova Novog svetskog poretka.

-Trenutno se opet bavim tematikom „programiranja” – pišem knjigu „Deca novog doba” koja govori o kontroli uma. To će biti nastavak moje knjige „Iluminati”, u kojoj će biti razjašnjeno mnogo toga oko „programiranja” ljudi, da li se neko danas bavi time i šta takve takve „programirane ličnosti” zapravo rade i čemu služe.

* Kada se počelo sa ovom praksom?

-Eksperimenata sa ljudskom psihom bilo je u proteklih nekoliko hiljada godina. Moglo bi da se kaže da je svaki oblik religiozne svesti i ritualni deo svake religije način programiranja vernika. Ali, da ne idemo u daleku prošlost, poslednjih par stotina godina najtipičniji primer programiranja su jezuiti, koji su shvatili da je najbolje „programirati” decu. Nije slučajno što se bave obrazovanjem, još su u 17. i 18. veku najviše pažnje posvetili edukaciji dece, otvarali škole, a osnova tog „obrazovanja” bila je molitva. Po njima, ako dete 30 dana svakodnevno ponavlja molitvu po više puta dnevno – zasigurno je uvedeno u određeni oblik kontrole ume.

*A tzv. moderno „programiranje”?

-Preloman je bio doprinos doktora Mengelea u Drugom svetskom ratu, kada su u okviru Trećeg rajha u koncentracionim logorima vršeni razni eksperimenti na ljudima i to je osnova kasnijeg modernog oblika programiranja. Naravno, to je išlo paralelno sa razvojem farmakoloških sredstava za hipnozu, za uticaj na psihu, za lomljenje volje. Napredovala je i hipnoza sve ostale tehnike i saznanja o hemiji mozga, načinu ljudskog mišljenja i delovanju podsvesnih sila i sve je to dalo jednu opasnu granu paranauke koja se bavi ljudskim mozgom na destruktivan način. Otkrivanje tajni ljudskog mozga zloupotrebljava se u različite vojne, obaveštajne svrhe. A sa „programiranjem” se počinje rano, u uzrastu bebe.

Mengele je kasnije, prešavši u SAD (velika je zabluda da se krio u Južnoj Americi – tamo se krio dvojnik koga su s vremena na vreme „slučajno” viđali), nastavio svoje eksperimente, i bio je poznat pod pseudonimom Mister Grinberg. Uptreba psihičke ili fizičke traume u programiranju ljudi njegov je izum, koji su kasnije razvijali i drugi. A posledice su strašne.

*Koji je bio početni motiv razvoja ove „pseudonauke”?

-Da se shvati kako će se ponašati zarobljeni vojnik pod torturom – da li će otkriti tajne koje zna, jer je mnogo američkih vojnika i oficira zarobljenih u korejskom ratu podleglo tehnikama ispitavanja kojima su ih podvrgli Severnokoreanci. Paranoja hladnog rata prouzrokovala je nagli razvoj ovih tehnika u SAD, gde se to onda proširilo na druge oblasti – na stvaranje modernih robova koji su korišćeni u seksualne, kriminalne i druge svrhe.

Timoti Mekvej, koji je aktivirao kamion-bombu u Oklahoma Sitiju 1995. godine i pobio 168 ljudi – bio je pripadnik Delta jedinica. Delta programiranjem se „dobijaju” ubice, ljudi sa posebnim zadacima koji se obično regrutuju među američkim rendžerima ili „zelenim beretkama”. Timoti Mekvejn, navodni atentator u Oklahoma Sitiju, tipičan je primer žrtve programiranja – on je u prvoj fazi rekao da se ne seća onoga što je uradio – upravo to je indikativno, jer u okviru „programiranja” postoji zapisan program koji se popularno zove „Remember to forget” – „seti se da treba da zaboraviš”.

*Postoji li nešto sumnjivo u vezi sa ubistvom dvadesetoro dece i šestoro odraslih u Njutaunu krajem prošle godine?

-Jedan od tipičnih načina „programiranja” na višem nivou jeste „programiranje” javnog mnjenja u cilju da poveruje da se nešto jeste ili nije desilo. Ono što se događalo u školi „Sendi Huk” vrlo je uznemirijuće. Poslednjih meseci sam intenzivno sakupljao materijal na tu temu, prijatelji i kolege slali su svoja istraživanja i saznanja, i sve više se kristališe jedna opasna slika o tome – na neki način, postavlja se pitanje da li se taj događaj uopšte desio.

Čitav događaj pokazuje neprimerenu podudarnost da je upravo tog dana dana „Fema” imala svoju vežbu organizovanu upravo u tom gradiću. Zatim, istragom je ustanovljeno da je učiteljica koja je navodno stradala u tom događaju tu školu napustila tri godine pre ovog događaja i da nije mogla da se nađe kao žrtva u masakru. Isti je slučaj i sa devojčicom koja je snimljena na sasvim drugom mestu, a navodno je poginula u masakru. Osim toga, neverovatno je da roditelji nisu mogli da vide svoju mrtvu decu u mrtvačnici, sa obrazloženjem da su slike strašne i da bi to bilo stresno. Očigledno je da tu postoji čitav niz nelogičnosti, što kod mene izaziva sumnju da priča oko tog događaja nije jasna i čista, da je to scenario sa dosta „rupa” i nelogičnostii koji se dogodio upravo u predvečerje kampanje Obamine administracije da se zabrani posedovanje poluautomatskog i automatskog oružja. Ovim bi se izvršilo razoružavanje američkog naroda, iako je četvrtim amandmanom zagarantovano da građanin ima sveto pravo da štiti sebe, svoju porodicu i imovinu.

*Ovo nije prvi kontroverzni zločin u SAD…

-Tako je počevši od Kenedijevog ubistva, koje je, naravno, bilo državni udar – više ni dete ne veruje da je Li Harvi Osvald bio atentator, pa preko napada na Njujork 11. septembra. Tada su, tobože, Arapi ukrali avione, učili su na simulatoru za cesnu upravljanje boingom 747 i uspeli da pogode zgradu široku 100 metara, što ne bi mogao da pogodi nijedan pilot na svetu bez navođenja. Svi ti scenariji imaju jedan ozbiljan nedostatak – uvreda su za zdravu logiku, za deduktivni način mišljenja. Analize koje su obavili kriminolozi i drugi stručnjaci pokazale su da su ti scenariji u najmanju najmanju ruku nepotpuni, relativizovani.

*A kod nas? Da li mislite da masakr u Velikoj Ivanči ima ikakve veze sa „programiranjem”?

-Taj događaj je suviše svež i možda nisu poznati svi elementi, ali, po meni, očigledno je da je reč o poremećenom čoveku – izvinjavam se na slobodi, ali dovoljno je da pogledate lice ovog atenatatora i da vidite da čovek nije normalan. Kada se pogleda istorijat njegove porodice, vidi se sklonost ka suicidu i duševni oboljenjima koja su, očigledno, naslednog karaktera. Mislim da se u toj sredini zataškavalo njegovo psihičko stanje da „ne pukne bruka po selu” – znamo da mu se otac obesio, a stric mu je završio u duševnoj bolnici. Po primitivnom, licemernom, lažnom građanskom moralu u Srbiji, smatra se da je sramota biti duševno bolestan, a ne razmišlja se o tome šta takva osoba može da učini.

Pisalo se da je ubica navodno žrtva posttratumatskog sindroma, jer je pre 20 godina bio na ratištu u Slavoniji. Posttraumatski sindrom ne javlja se sa 20 godina zadrške, on se javi godinu ili dve posle proživljenih trauma, a po nekim statistikama najkasnije pet do sedam godina posle preživeljenih ratnih strahota.

Ne verujem da je ubica žrtva nekog programa kontrole uma. Verujem da je „pukao”, ali da je bio uračunljiv u toku izvršenja dela – imao je dovoljno vremena da ode u sve te kuće, da jednom ili dvaput napuni oružje. Čudi me i kako policija ništa nije čula. Kada neko izvadi pištolj u kafani i ispali metak u plafon – za pet minuta stvori se policija. Čovek ovde ubija ljude pola sata ili sat i niko to ne čuje.

Sve u svemu, očigledno je da se radilo o čoveku nekontrolisanog ponašanja, ispostavilo se da je maltretirao porodicu i suprugu. Mnogo je tu pitanja na koje samo istraga može da da precizan odgovor. Ali, ipak mislim da niko nije imao razlog da „programira” ubicu u Velikoj Ivanči kako bi ovaj pobio rodbinu i komšije.

„Programiranje” ipak nije proces koji traje nedelju dana. Morate imati stručnjake za to, uslove… Ono što mene brine u ovom slučaju jeste odsustvo profesionalne brige za sigurnost građana.

*Dakle, mislite da se ipak radilo o sklopu nesrećnih okolnosti?

-Da. I tako smo smo se, nažalost, pridružili zemljama u kojima su se desila masovna ubistva. Nesrećnik koji je ovo uradio daleko je od, recimo, Brejvika. A Brejvik je, na primer, čovek iz „programa”. I u masakru u Norveškoj postoje nelogičnosti. Norveška policija imala je samo jedan helikopter za intervencije, a pilot helikoptera otišao je na godišnji odmor. Pošto nije imao ko da pilotira, policija se nije dosetila da uđe u helikopter neke od brojnih novinarskih ekipa koje su došle na ostrvo, već su pokušali da dođu čamcem, koji je počeo da tone na pola jezera.

Shvatate koliko se tim tobožnjim scenarijima potcenjuje inteligencija građana? To je zabluda onih koji misle da je već kompletno čovečanstvo na programu kontrole uma i da će prihvatiti bilo koje besmisleno ili beslovesno objašnjenje.

*Da li očekujete da se i ovde dogodi neko programirano ubistvo?

-Ako toga bude – doći će već „programiran” čovek iz inostranstva, ne verujem da će ga „raditi” ovde, još uvek nismo na tom nivou.

*A ima li, možda, masakr u Ivanči posredne ili neposredne veze sa delovanjem HAARP-a?

-Pošto se ubistvo nije dogodilo u urbanoj sredini i pošto nije izvršeno ništa što pogađa državu nego je samo, nažalost, zadesilo neke jadne ljude na spavanju, ne bih rekao da ovaj događaj ima bilo kakve veze sa programiranjem, a još manje da tu ima uticaja HAARP-a.

Za nervno labilne osobe dovoljna je promena atmosferskog pritiska u toku noći, pad temperature za 10, 12, 15 stepeni (što se nama dešava poslednja dva meseca). Bilo da je to posledica delovanja HAARP-a ili zbog normalnih klimatskih okolnosti temperatura oscilira 10 do 15 stepeni dnevno, a pritisak se kreće od 982 do 1015 milibara u toku samo nekoliko sati.

Možda bi ove promene i mogle da budu posledica HAARP-a, međutim, mislim da niko nije spreman da uključuje HAARP zbog toga, osim ako u Beogradu ne postoji trajno instalirani HAARP. Palo mi je na pamet da bi most preko Ade Ciganlije možda mogao da bude trajno instalirani HAARP, kojem ne treba uključenje preko satelita.

*Kako vam je to palo na pamet?

-O tome ćemo pričati drugi put.

Spomenka Milić

About LillyT

:))) Rođena između hipi pokreta i panka; odrasla u socijalizmu zastićena od vremena i prostora. Bila i ostala buntovnik i isterivač "djavola" ničim izazvana. Jos se nije umorila od svog životnog puta hodanja po žici, što joj je bilo i ostalo pretežno zanimanje u večnom opiranju pokusajima drustva da je oblikuje

Jedno reagovanje »

  1. petar kaže:

    1.Гашење система HAARP – стратешка замајавање противника
    уз активирање нових система?

    Министарство одбране САД је маја ове године обавестило јавност да је због уштеда у војном буџету дошло до затварања базе код Гаконе на Аљасци, одакле је у оквиру високо-фреквентног активног спектралног истраживачког програма – HAARP, сигнал емитовао најпознатији фазни вишенизни ВФ предајник, начелно намењен за истраживање јоносфере, али и за бројне друге сврхе.
    Могућности система HAARP проучаване су током експерименталне фазе његовог развоја. Тада је урађено неколико могућих сценарија са најтежим последицама по локално, регионално и глобално окружење, са којима јавност није упозната.
    Званично, систем је намењен за: 1) загревање јоносфере (стварање плазме), 2) одржавање веза са подморницама на стратегијским даљинама, 3) откривање природних и вештачких празнина (простора) испод копна и водених површина на великим дубинама (томографија земље), 4) побољшање квалитета веза са извиђачким сателитима и свемирским летелицама и 5) праћење активности небеских тела регистровањем њихових радио емисија (космичке буке) и кретања у свемиру. Основна карактеристика при емитовању пуног сигнала са система који омогућава претходно наведено је загревања површине јоносфере од више хиљада квадратних километара до 50.000 степена Целзијуса. То омогућава стварање високо покретљиве и високонергетске плазме у вишим слојевима атмосфере, која се може усмеравати у жељеном правцу и примењивати за претходно наведене потребе.
    Поред тога, као што је јавност већ раније упозната, сумња се да систем представља и врло моћно геофизичко оружје, противракетни штит, психотронско оружје, климатско оружје, као и савремен систем за ометање комуникација у нижим слојевима атмосфере, што, званично није потврђено.
    Међутим, обавештење о престанку рада овог система, а да при томе није замењен другим, алтернативним системом, у најмању руку, може се довести под сумњу, из неколико раљзлога.
    Наиме, радови на антенском систему HAARP у надлежности РВ и РМ САД отпочели су крајем 1993., завршени 2006., док је систем потпуно оперативан постао тек крајем фебруара 2011. године. Емитовање његовог сигнала максималне снаге регистровано је почетком марта те године (подсећања ради, непосредно пре акцидента на нуклеарној електрани у Фукушими). Према наведеном, види се да је систем тек пуне две године потпуно у функцији, те је мало вероватно да би након толико кратког периода, без обзира на све критике јавности, савезника (ЕУ) и партнера (Русије), престао једноставно са радом. Поређења ради, систем за одржавање веза са подморницама на стратегијским даљинама Sanguine, који је претходио систему HAARP, био је у функцији пуних 16 година, од 1989. до 2005. године. Ту улогу преузео је 2006. године HAARP, и то је обављао до наводног гашења (више о овим могућностима оба система у додатку).
    Овде је наглашена врло битна улога одржавања веза са подморницама на стратегијским даљинама наведеним системима, јер су једини комуникациони системи који имају способност одржавања везе са стратегијским подморницама САД, зароњеним на великим дубинама широм света. Наведене подморнице располажу крстарећим пројектилима са нуклеарним бојевим главама, те представљају најистуреније офанзивно нуклеарно оружје САД. С обзиром да локације зароњених подморница најчешће јавности нису познате, јер представљају службену тајну највишег нивоа, тиме је тешко проценити могуће локације евентуалног лансирања нуклеарног оружја са тих подморница.
    У том смислу, тајни распоред дубоко зароњених подморница представља стратешку предност коју САД имају у односу на противнике. Сходно томе, тешко је поверовати да ће војни врх САД укинути систем HAARP тако олако, јер би изазвало следеће последице:
    1) Одрицање од наведене стратешке предности,
    2) Измену нуклеарне доктрине САД,
    3) Драстично, стално и истовремено угрожавање безбедности 3 до 5 од укупно 12 подморница наведене класе (вредности више стотина милиона долара по комаду), због њиховог сталног боравка на површини или мањим дубинама, чиме би било олакшано праћење њихово кретање и у крајњем њихово уништење,
    4) Биле би ангажоване додатне морнаричке, ваздухопловне и снаге противракетне одбране (ПРО) за потребе боље заштите тих подморница на отвореном, и
    5) Прикривено кретање такве врсте подморница на великим дубинама једино би Русија задржала, што би њу довело у стратешку предност.
    Међутим, могућност да је HAARP искључен треба узети са резервом. Из ранијих искуства се зна да се нити једна савремена војна технологија и пројекти не укидају, док се у оперативну употребу не уведу нове. Посебно не оне које су од критичне важности за одржање укупних војних способности, и преимућства у односу на конкуренцију. С обзиром да систем HAARP представља војно средство од националног, стратешког значаја, његово гашење било би могуће једино ако је у употребу уведен адекватан нови систем као алтернатива (са чим јавност за сада званично није упозната), и уколико су поједине функције система HAARP преузели други системи у свету слични њему.
    Делимична замена за HAARP могао би на пример да буде нови, тек стављен у функцију систем AMISR (Advanced Modular Incoherent Scatter Radar). То је модуларни, мобилни радарски систем намењен за испитивање горњих слојева атмосфере и нижих слојева јоносфере, праћење варијација плазме, као и промена времена у простору изнад ових слојева. Систем се састоји од три фазне радарске станице променљиве структуре, које се налазе у рејону Феирбенкса на Аљасци (за праћење ауроралних ефеката) и Нунавут на северу Канаде (за праћење стања атмосфере изнад северног пола). Антена радара променљиве геометрије састоји се од три равномерне покретне површине димензија 30х30 м, обложене са по 128 панела – рефлектора. Ове површине могу да буду постављене под различитим углом и да фомирају различите облике (слика 1).

    Слика 1: Покер Флет, Аљаска AMISR
    Друга алтернатива могла би да буде новоформирана мрежа од 159 радарских станица широм САД, позната под називом Nexrad (Next-Generation Radar), слика 2. Координисаним емитовањем ВФ сигнала у мрежи од осам радара генерисана је почетком ове године постојана плазма у вишим слојевима атмосфере, дакле, управо оно што је једна од oсновних специфичности система HAARP.(плазмом се обезбеђује стварање појаса у атмосфери, који у одређеним условима може да представља противракетни штит и да у потпуности омета комуникационе системе у емитованом простору).
    Слика 2: Nexrad

    Делимично преузимање функција система HAARP, могуће је да остваре системи слични њему. Првенствено се мисли на систем у бази Pine Gap (слика 3) у централној Аустралији, који је пре десетак година инсталиран по узору на HAARP (ради се о систему сличне структуре и могућности).
    Слика 3: Pine Gap

    Део функција могао би да преузме и новоинсталирани сличан систем у рејону Ексмонта на северозападу Аустралије, који такође представља интегрисану мрежу више радара укопаних у подземне бункере на више стотина метара (слика 4).

    Слика 4: Систем код Ексмонта

    У Аустралији је у току инсталирање још једног система, такође за манипулисање јоносфером и плазмом (слика 5). Ради се о систему Square Kilometer Array (SKA). Исти представља пројекат за праћење соларних активности на јужној хемисфери, а предвиђено је да буде постављен до 2019. године. Према расположивим сазнањима, систем ће имати изузетно висок ниво осетљивости сигнала, тј. могућност регистровања активности на даљинама од неколико светлосних година.
    Слика 5: Изглед система SKA

    Наведено би на неки начин и било објашњење за пребацивање око 20.000 америчких војника на тај континент од почетка ове године, инсталирање радара за брзо упозорење из система ПРО, као и пребазирање америчких ратних бродова у аустралијске северне луке са ракетним системима ПРО, у оквиру пребацивања тежишта САД од почетка 2012. године на пацифички регион.
    Тиме би била направљена противтежа Кини и њеном брзом развоју програма за манипулисање јоносфером и вероватно климом (слика 6), према пројекту сферног параболичног радио телескопа пречника 500 метара (FAST ). пројекат постављања највећег параболичног радара у свету. Параболична антена је урађена по моделу антене у систему Arecibo у Порторику (слика 5). Антена кинеског система је постављена на великом удубљењу планинског венца у јужној кинеској провинцији Гуџоу. Параболичну антену чини комплекс од 4.400 алуминијумских троугластих елемената, повезаних кабловима за пренос података.до FAST пријемника. Примопредајни инструменти система представљају технологију највише осетљивости, која може да региструје сва кретања на земљи и у атмосфери, кретање небеских тела мањих од центиметра, као и да открије нова тела. Период реализације пројекта је предвиђен је за крај 2016. године.

    Слика 6: FAST је највећи параболични радар у свету
    Слика 5: Arecibo, Порторико

    Поред наведених, у Европи би део улоге система HAARP могао да преузме систем из програма Европског научног удружења за пријем неусмерених таласа (EISCAT ). Основу програма EISCAT чине три независна подсистема, један вишенизни и два параболична (слика 7). Вишенизни ВФ систем у близини Тромза (Норвешка) поседује највећу снагу емитовања у односу на остале вишенизне антенске системе. Подсистем ВВФ се састоји од две примопредајне станице које се налазе у Кируни (Шведска) и Соданкила (Финска). Трећа УВФ примопредајна станица (EISCAT Svalbard Radar, ESR) налази се у арктичком делу Норвешке на о. Шпицберген. Монтажа вишенизне антене је завршена 1981. године, а параболичних антена 1996., односно 1997. године.

    Слика 7: нови ALWIN антенски низ и параболичне станице у Кируни (Шведска) и Соданкила (Финска)
    Немачки Либниц Институт је током 2009. године инсталирао нов вишенизни примопредајни антенски систем на о. Андоја на северу Норвешке. Разлог постављања новог ALWIN радара је праћење промена у појасу мезосфере из поларне области. Резултати добијени овим системом приказују се у 3 D техници, што олакшава праћење промена у структури поларних ветрова и турбуленција. Новим антенским систем у Андоји повећан је домет регистровања тела у простору изнад јоносфере, али и на земљи. Једна од његових могућности, осим квалитетнијег праћења промена у јоносфери и кретању небеских тела, је да ће моћи да региструје свако полетање авиона (укључујући и авионе са стелт технологијом) са аеродрома (на пр.у из С. Америке и са других континената) на северној земљиној хемисфери. Ефекат је постигнут проширењем претходне радарске 2 D технике са још једном димензијом на 3 D димензију. Пројеката модернизације система треба да буде завршен 2016. године. Након доградње, систем ће представљати најмодернији међународни систем за регистровање промена на земљи, у земљиним омотачима и свемиру на праћењу активности познатих тела и откривању нових планета и галаксија. Експлоатација система је предвиђена у наредних 40 година. Рад овог пројекта подржао је и приштински Универзитет од 2009. године.
    На основу свега наведеног, евидентно је да обавештење о престанку рада система HAARP не треба узимати као коначно и, посебно не као искључиво, с обзиром на могуће алтернативе. Пре би се могло рећи да се ради о покушају обмањивања противника, али и јавности. Наиме, постоје утемељена сазнања западних медија да је систем, без обзира на најаве о прекиду рада, ипак наставио са радом, да су настављене емисије сигнала и да су већ планиране активности на новом експерименту (одрживост плазме) за јанур наредне године. Једина разлика је у томе што ће систем из министарства одбране САД бити измештен у надлежност неке од приватних компанија. Тиме би јавности, као великом поборнику потпуног престанка рада система, било приказано да држава (министарство одбране САД) нема учешћа у експериментима са јоносфером и променом климе. Истовремено, измештањем у приватни сектор био би обезбеђен још виши степен заштите експеримената и тајност програма.
    Осим тога, према западним експертским изворима, не само продужавањем рада система HAARP, већ и недавним инсталирањем, као и најавом инсталирања нових система сличних систему HAARP, највероватније ће доћи до повећања вештачког утицаја на климу у појединим, критичним регионима света (попут Арктика ), а што ће скоро сигурно бити приписано ефекту „стаклене баште“, оденосно глобалном отопљавању. До отопљавања ће сигурно доћи, али не због навода, веће због употребе снажних и све бројнијих система за манипиулисање климом и јоносфером.

    Додатак
    Подморнице имају могућност одржавања везе у ВФ, ВВФ, УВФ и СВФ фреквентном опсегу (ФО), зависно да ли остварују комуникацију са авионом, беспилотном летелицом, сателитом или командом на копну. Основни услов да наведене врсте веза буду и ефикасне је да се подморница налази на површини (да није зароњена) или да врх антене вири из воде, што угрожава њену безбедност током извршавања задатака. У сваком другом случају, комуникација не може да буде остварена јер се електромагнетни таласи (ЕМТ) у наведеним ФО одбијају од површине, односно не пролазе кроз воду. Овај вишедеценијски проблем је најизраженији код подморница виших класа намењених за извршавање задатака на удаљеностима од више хиљада километара од матичних лука и када због безбедности морају да остану у режиму испод воде у дужем временском периоду.
    Проблем је делимично решен пројектом Sanguine (започет 1968. године) оперативан од 1989. до 2005. године, када је за потребе РМ САД постављен антенски систем (слика 8) који је емитовао ЕМТ супер ниске фреквенције (СНФ) од 76 Hz. Ефекат овог антенског система био је да је емитовани СНФ сигнал достизао дубину до неколико стотина метара и домет од око 3.000 км, што је било довољно само за подручје северног дела Атлантског океана. Систем из Висконсина (Мичигена) није остваривао комуникацију са нуклеарним и офанзивним подморницама из састава РМ САД и подморницама класе „Тридент“ из састава РМ В. Британије ако би се нашле на јужној хемисфери или даљинама већим од 3.500 км, на пример у Тихом океану.
    Применом патента америчког физичара Бернарда Естлунда из 1991. године, који представља суштину функционисања система HAARP, проблем комуникације са том класом подморница је коначно решен. Патентом је доказано да под утицајем соларног ветра долази до загревања нижих слојева јоносфере и стварања јоносферске плазме која наставља једносмерно кретање око земље. Истовремено, плазма се креће једносмерно, стварајући тзв. ваздушну струју (electrojet) која поседује одређену количину електрицитета. Ако се у тај део јоносфере са земље ВФ предајником са HAARP система, усмери талас велике снаге и уз то модулише сигналом екстр ниске фреквенције (ЕНФ од неколико херца), та јоносферска струја ће добити двосмерни ток у виду снажног ЕНФ таласа (високо турбулентне плазме површине неколико хиљада километара при 50.000 степени Целзијуса)), који наставља кретање у смеру имагинарних силница земљиног магнетног поља, што доводи до стварања електричног поља различите јачине. Његовим смером кретања се може управљати помоћу снаге, правца и амплитудом емитованог ВФ и модулишућег ЕНФ таласа са земље. Од јоносфере се при томе одбија вишеструко јачи ЕНФ талас ка земљи, при чему ће због карактеристике које поседује продрети дубоко у тло или водену површину, скоро без икаквих губитака. С обзиром да земљине магнетне силнице представљају природну „антену“ која се налази око земље, такав ЕНФ талас може да допре до било које тачке на земљи. На основу ове карактеристике омогућено је да се од 2005. године, системом HAARP одржава комуникација са подморницама на дубинама од неколико стотина метара у сваком делу акваторије земље и испод ледених површина. Информација са копна се шаље пулсним сигналом који траје од 0,5 до 1 секунде, са размаком од 2-3 секунде, тако да подморница добија кратку кодирану информацију, са усмерењима важним за реализацију задатака до изласка на површину. На овај начин обезбеђен је боравак подморница на великим дубинама без потребе израњања и демаскирања у дужем временском периоду, чиме се постиже ефекат да противник не зна тачну локацију (распоред) стратегијских подморница. Ово је уједно био основни захтев и безбедносни проблем у прошлости који је требало решити на адекватан начин.
    Недостаци система Sanguine огледају се у томе да је пренос информације био једносмеран (копно-подморница, не и обратно) и да се због карактеристике ЕМТ (кратко емитовање и велика удаљеност) не може доставити дужа информација. Међутим, осим због поузданости, нови начин комуницирања системом HAARP је револуционаран и због тога што је последњих година довео до промене тактике употребе стратегијских подморница САД, омогућивши им прикривен и приступ у било ком делу света на безбедан начин, на неограничен период.

    Слика 8: Размештај антена „Х“ и „F“ из првог пројекта „Sanguine“ америчке морнарице за одржавање веза са поринутим подморницама на великим дубинама и даљинама од пар хиљада километара

    2.Emisija sa italianskog radija na navedenu temu, 31.05.2013.g:

    „Sinoć sam odslušala jednu italijansku radio emisiju na kojoj se, za ne poverovati, punih dva sata govorilo o kemtrejlsima. Iako taj fenomen pratim vec duže vremena, juče sam mnoge informacije čula po prvi put, i pošto su bile tako lepo povezane i upakovane u jednu celinu, odlučila sam da prevedem sve ključne delove intervjua, da izostavim samo one osnovne podatke koji su već poznati svima onima koji su upućeni u problematiku, tipa kako razlikovati hemijske (CHEMTRAILS) od kondenzacijskih tragova (CONTRAILS) i sl…

    Intervju počinje tako što se kao jedan od osnovnih razloga za zaprašivanje iz aviona navodi taj što radari poslednje generacije rade na principu HAARP, i što im, da bi funkcionisali, smetaju prirodni, tzv kumulusni oblaci, usled čijeg prisustva jednostavno ne vide, pa imaju potrebu da ih što pre rasprše da bi radar mogao da registruje fenomene u atmosferi. Iz tog razloga, pojavom najnovije generacije radara, prirodni oblaci, (koji se pojavljuju uglavnom kad je visok pritisak) više ne mogu da postoje. Uništavaju se uglavnom noću, mada se sve više radi na tome da se oni uopšte ne formiraju – a ako se već nekako i stvore, da već u ranim jutarnjim časovima budu raspršeni. To se postiže izbacivanjem teških metala, nanočestica, higroskopskih polimera, (na visini ne višoj od 2000 metara), i svih onih hemijskih elementa koji mogu da isuše vlažnost koja je u vazduhu. To se može direktno i proveriti, merenjem vlažnosti vazduha odmah posle zaprašivanja kada ona po pravilu opada. Tako npr. u zonama gde je uobičajena vlažnost vazduha pre 20 godina uvek bila preko 70% sada je smanjena u najboljem slučaju na 50-60%, a u najekstremnijim slučajevima svedena i na svega 30%.

    Isušivanje vlažnosti naročito je primetno kroz onaj fenomen koji zovemo ranom jutarnjom maglom, što predstavlja nešto što sa pravom maglom nema apsolutno nikakve veze. U početku, kada je program zaprašivanja u Italiji i Evropi tek započinjao, ispuštali su se teški tragovi dugi i po nekoliko stotina kilometara koji su u sebi sadržavali tečni aluminijum koji se raspršivao i zatamnjivao oblake. To se tada vršilo na isti način u svim zemljama. Kako su ljudi počeli da se osvešćuju, da primećuju te anomalije, i da shvataju da se nešto čudno sa nebom dogadja, tako se menjao i način na koji se zaprašivalo – da bi tragovi bili što manje primetni.

    Promena je počela da se odvija na dva načina. Prvo je počelo da se zaprašuje noću, debelim gustim tragovima, po mogućstvu ako mesec nije vidljiv, najčešće u vremenu izmedju 21 h – 01 h, i izmedju 03 h i rane zore, kada bi se zaprašivanje prekidalo. Na taj nacin onemogućavalo se stvaranje kumulusa preko noći. Ujutro bi se često te operacije prekidale, tako da bi ljudi koji su upućeni, prate zaprasivanje i koji su posebno osetljivi na tematiku često bili dovedeni u zabludu jer bi ujutro kada se probude zaticali naizgled čisto nebo. To je naročito bio slučaj sa Sardinijom u leto 2012, koju su noću nenormalno zaprašivali a da sutradan čak ni najupućeniji u materiju to nisu mogli da primete. Ljudi bi se budili i zaticali čisto plavo nebo bez ijednog jedinog oblaka. No, ono što su uveliko zaboravili je to da ni čisto plavo nebo bez ijednog oblaka ustvari nije normalna pojava, jer se oni beli oblačići pojavljuju uvek čak i nad pustinjom… (u Africi, Teksasu i svuda po svetu)… Čak i tamo gde vlažnost vazduha nije velika, kretanje vazdušnih struja utiče na formiranje kumulusa. Niko ne primećuje da tih oblaka koji su bili uobičajeni za dane kada je bilo lepo vreme, više nema, dok su nekad bili gotovo neizostavni deo pejzaža, prisutni naročito za vreme visokog vazdušnog pritiska.

    Kada bi to obimno noćno zaprašivanje obavili, da bi izbegli formiranje oblaka u toku dana, da bi ih u slučaju pojavljivanja što pre uklonili, ujutro bi po potrebi vršili dodatno zaprašivanje sa malim avionima. Za tu operaciju ne koriste se više veliki avioni tipa KC -135, već mnogo manji poput AC 119 AC 120 (nisam sigurna, je negde kaže A a negde AC). Oni su zaduženi za izbacivanje tragova koji se ne zadržavaju dugo, pa to mnoge ljude zavarava i navodi da ih mešaju sa kondenzacijskim tragovima (CONTRAILS). Dešava se tako da ih čak i neki istraživači koji se dosta dugo bave problemom kemtrejlsa, poput Rozalind Peterson iz skywatch California, budu zavarani. Stoga treba biti jako oprezan i obratiti pažnju ne toliko na to da li jedan avion ostavlja trag ili ne, već na visinu na kojoj leti. Čak iako dva aviona lete na visini od oko 2000 metara, od kojih jedan ostavlja trag a drugi ne, jasno je da se tu radi o avionima cija je namera zaprašivanje. Ovi avioni vrše zaprašivanje na jedan drugi način – tako što stave jedan odredjeni procenat aluminijuma direktno u gorivo, što znači da više nije neophodno da avion, da bi zaprašivao mora da ima tankere. Dovoljno je u gorivo dodati odredjenu količinu tečnih metala, koji se ubacuju preko malih dodatnih tankera, i posao je odradjen. Ta operacija se vrši samo u odredjenim, posebnim situacijama. Često vidimo te male avione kako jedno izvesno vreme lete bez traga, sve dok ne dolete do oblaka koji treba raspršiti, i tek onda kada mu se približe krenu sa zaprašivanjem. Posle samo nekoliko minuta taj oblak nestaje. Primetno je da avioni koji imaju za zadatak da rasprše one niske oblake, često lete poprilično sporo, na visini izmedju 1300 -1600 metara, zato što je utvrdjeno, kada su vršeni eksperimenti vezani za bakterioloski rat, da što se hemijsko -biološke čestice ispustaju sporije to je efekat zaprašivanja jači. To objašnjava i razlog zašto neki avioni lete nad gradskim četvrtima sporo i izuzetno nisko. U dokumentu „Weather modification final report 2001“ objašnjava se da za uništavanje niskih oblaka zaprašivanje treba da se izvrši pri samom dnu oblaka koji treba uništiti da bi se što bolje iskoristile uzlazne vazdušne struje. Navodi se i to da su klasični kumulusi prvi kandidati za tzv. „ hygroscopic cloud seeding“ , i da ih je neophodno raspršiti pre nego što se pretvore u kumulo nimbuse i dovedu do kiše. U jednom dokumentu još iz 1958. godine, objašnjava se na koji način posipati aluminijum, sa svim potrebnim aditivima, i daju se uputstva šta je sve potrebno znati i učiniti da bi se izbegla samozapaljivost goriva, požari… Tu se recimo savetuje dodavanje tečnog azota koji služi da rashladi trimethyl aluminijum pre nego što se on izbaci u atmosferu. Čak i u tom dokumentu, koji na neki način predstavlja praistoriju geoinzenjeringa, ponavlja se ono što sam već na početku navela, da prirodne oblake treba uništiti posto smetaju radarima jer ih onesposobljavaju da pravilno obavljaju svoje funkcije. Ne postoji više nijedna vojna avijacija i aeronautika u svetu koja nema za cilj da uništi oblake samo zato da bi njeni radari mogli da funkcionišu.

    U poslednje vreme, za zaprašivanje se koriste brojni aditivi koji se dodaju gorivu, što umnogome olakšava stvar jer omogućava da se u operaciju uključe i civilni avioni, čija je prednost naročito ta što u njihovo gorivo na velikim visinama mogu da se ubace razne nanočestice, koje istovremeno služe i kao provodnici, tako da na tim visinama dobijamo istovremeno i jednu elektroprovodnu atmosferu, sličnu plazmi, koja simulira jonosferu, i na taj način olakšava da signali radara izadju izvan kruga atmosfere. Još od same pojave komunikacija putem radio talasa upotreba jonosfere je bila neophodna za prenošenje signala preko okeana. Osnovni značaj jonosfere u komunikaciji je taj što omogućava prenos signala sa jednog kontinenta na drugi. Proučavajuci radove i dokumente američkih marinaca kao i instalacije HAARP-a, kojih zasad ima nekih dvadesetak (od kojih 5 zvanicnih), došlo se do zaključka da HAARP služi tome da još više pojača elektroprovodnost jonosfere njenim konstantnim zagrevanjem. Zagrevajući jonosferu, ona se deformiše, stvara neku vrstu kupole koja na taj način olakšava odbijanje elektromagnetskih signala i samim tim i komunikaciju radara te tako probija i proširuje granice komunikacije i dostiže onaj nivo provodnosti koji ne bi postojao da je jonosfera ostala netaknuta. Ovako, stvarajući neku vrstu mehura na jonosferi produžavaju se signali radara tako da vojna (i civilna) komunikacija budu još efikasnije.

    Deformisanje jonosfere sa sobom povlači i devijaciju struja što dovodi do onog što zovemo ‘drasticne klimatske promene’, koje podrazumevaju opštu nestabilnot, smenjivanje suša i poplava u zavisnosti od atmosferskog pritiska… Svi ti eksperimenti doveli su do toga da je polarna struja ne samo izmenila svoj pravac kretanja, već je uz to i pocepana na dva dela, što sa sobom nosi katastrofalne posledice naročito kada je u pitanju klima u Evropi. Izmedju ostalog (mada spada u drugu priču), zimus se dalo primetiti i da je sam sneg imao nekako drugačiju gustinu i taktilnu vrednost. U dokumentu iz 2001 senator Dennis Kuchinich kaže da su chemtrailsi „multifunkcionalno egzoticno oružje“. Kontrola klime je samo jedan od razloga. Postoji još jedna druga stvar. Čak i ako se uspe u tome da se kiša zaustavi za nekih 24 ili 36 sati, posle toga mora joj se dozvoliti da se negde istrese, u tom slucaju oni… sta rade? Oni tada uzimaju jedan poseban hemijski sastav, koji se sastoji od nanotehnološkog materijala, koji ubaciju direktno u oblake tako da bez obzira na to sto kiša pada rad radara i satelita protiče neometano, čak i ako je neka oblast prekrivena visokim i masivnim oblacima. Ta elektroprovodnost oblaka postiže se uz pomoć nanopolimera, koji imaju tu sposobnost da omogućavaju protok signala bez obzira na prisustvo oblaka. Istovremeno sa tim, radi se na pokušajima sušenja oblika uz pomoć higroskopskih polimera koji funkcionišu po Peter Cordanijevom patentu, (iz 2006-7) koji je on sam pre nekoliko godina prodao amerikancima. Radi se o jednom izumu u kojem je našao način da uz pomoc jedne posebne vrste polimera maksimalno snizi količinu padavina, što smo imali prilike da vidimo u danima kada svi očekuju kišu, a onda padne samo par obično lepljivih kapljica, ili kad počne da pada sneg na temperaturi od 3 – 4 pa i 5 – 6 stepeni. To sa snegom je još alarmantnije jer se postiže izbacivanjem nukleusa za kondenzaciju, stvorenim uz pomoc jedne genetski modifikovane bakterije, čuvene Esherija Coli, koja je već prouzrokovala brojne smrtne slučajeve, kao i veliki broj slučajeva bubrežnih oboljenja naročito u Nemačkoj. I mnogo šire. Za nju se pričalo da je navodno došla iz krastavca i smišljalo se jos štošta samo da bi sakrili pravi razlog njenog postojanja. U poslednje vreme javlja se sve veći broj ljudi koji inficiran tom bakterijom i brojni od nje umiru po bolnicama. Ona je napravljena tako da bude otporna na 7-8 vrsta antibiotika. I jednom kada napadne čoveka njemu je zaista teško pomoći. Bitna stavka Esherije coli je ta da osim što omogućava snežne padavine i na temperaturi od 6 – 7 stepeni, ona istovremeno služi i za isušavanje oblaka i smanjivanje vlažnosti prisutne u njima. Kao što je rečeno, znači, omogućava da se komunikacija nesmetano odvija bez obzira na oblake. Prisustvo polimera u oblacima objašnjava i sve učestaliju pojavu munja u poslednjih nekoliko godina. U poslednje vreme drastično je povećan broj slučajeva infarkta i iktusa, zašta se papagajski na sva usta optužuje povećani holesterol.

    Prskanje se odvija svakodnevno, povremene pauze iznad nekih oblasti prave se samo ako na nekim drugim mestima dodje do preterane oblačnosti, pa se celokupna flota usmeri na to odredjeno područje i na taj način poštedi neke druge zone u kojima je tako žestoka intervencija nepotrebna. Osnovni cilj je taj da se stvori elektroprovodna atmosfera, koja je istovremeno i bez vlažnosti.

    Treba napomenuti da noću avioni lete jos niže, te ispuštene čestice padnu na zemlju u roku od nekoliko sati. Iako se svi pretvaraju da niko ništa ne zna, u ovom programu su svi povezani i umreženi i tačno znaju da se radi o zaprašivanju. Da ne bi došlo do zbunjivanja, čak i objavljivanje vremenske prognoze spada u domen vojnog delovanja. Evropska unija je izdvajala 3 miliona eura godišnje koji su namenjeni za finansiranje dezinformatora koji imaju za zadatak da pišu lažne tekstove, šire lažne informacije, predvode akcije protiv aktivista, optužuju one najtvrdokornije za klevetu, širenje panike i uznemiravanje javnog mnjenja. Sve sa ciljem da ljudi ne bi shvatili šta im se dešava iznad glava.

    Sa zaprašivanjem je usko povezana i već izlizana priča o takozvanom globalnom zagrevanju, koja nije ništa drugo nego mafijaski plan da se uzmu pare, i da posluži kao trojanski konj uz pomoć kojeg će se na kvarno ubaciti priča o geoinzenjeringu koji će se naravno plasirati kao nešto korisno i neophodno za opstanak čovečanstva. Geoinzenjering navodno ima za zadatak da uz pomoc balona sondi i aviona koji izbacuju čestice (sasvim slučajno baš aluminijum i barijum, sumpor, oni isti metali koji se već uveliko koriste u zaprašivanju iz ranije navedenih razloga), spreči globalno zagrevanje. Kreatori programa kao novo rešenje protiv globalnog zagrevanja predlažu ono što već odavno tajno rade – zaprasivanje vazduha metalnim cesticama koje će navodno blokirati dotok sunca i učiniti da se ono odbija da bi se izbeglo zagrevanje. Služeci se lažima da na taj način pokušavaju da spasu planetu od CO2 i ostalog zagadjenja koje je stvorio čovek, a koje su ustvari oni sami prouzrokovali. Njihov najveći izgovor je taj da će uz pomoć zatamnjivanja zemlje ona početi da se hladi, a pri tom zaboravljaju da su upravo ova njihova posebno noćna zaprašivanja najodgovornija za globalno zagrevanje jer metali ne dozvoljavaju infracrvenim zracima da se sa zemlje slobodno šire na gore, već ih kao pod nekom kupolom blokiraju. Baš to noćno zaprašivanje je učinilo da razlika izmedju dnevne i noćne temperature postane sve manja, gotovo neznatna. Više nema nekih većih razlika kakve su nekad postojale. Zaprašivanja, po planu geoinzenjeringa trebalo bi da se vrše na malim, srednjim i velikim visinama, a troškove bi trebalo da snosi vlade svih zemalja obuhvaćenih programom. Istovremeno se predlaze da se oformi jedan nadnacionalni entitet koji bi sve te operacije nadgledao ali bez ikakvog preuzimanja odgovornosti za eventualne negativne posledice koje bi one prouzrokovale civilnom stanovništvu. On bi mogao da radi bez kontrole od strane vlada koje bi snosile troškove za tu vrstu operacija. Italijanska vlada već sada uveliko snosi troškove, jer još od 2003 godine, kada je potpisan sporazum izmedju Italije i Amerike o projektu vezanom za promenu klime, to nju kosta nekih 19 miliona eura dnevno. Prošle godine, takodje u Italiji, odvojeno je dodatnih 500 miliona eura za jedan projekat koji je nazvan „Vojnom tajnom.“ Kupovinu trimetyl aluminijuma, svake godine finansira evropska unija.

    Što se posledica tiče, one se više se ne mogu sakriti. Od samog početka ovih operacija primetan je drastičan pad populacija pčela i mnogih drugih insekata, ptica … Nestaju vrapci, laste se više gotovo i ne vraćaju u Italiju, naročito u njen severni deo. Čak i ako neke dolete, bude ih jako malo, budu bolesne, iscrpljene i posle nekoliko dana nestanu. Drveće su napali brojni paraziti, narocito su ugroženi čempres, divlji kesten i palme, mada nijedno drvo više nije poštedjeno. Pojavili su se i brojni posebno agresivni paraziti koji ranije nisu postojali. Od 2003 godine, grafikoni pokazuju i početak opadanja prosečnog životnog veka kod čoveka. Ove proračune od tada rade samostalno nezavisni lekari, jer je ‘slučajno’ baš od 2002 država prestala da ih izvodi. Od samog početka zaprašivanja, primećeno je povećanje bolesti respiratornog trakta. Astma, hronični bronhitis, i razni drugi problemi sa disajnim organima, povećanje slučajeva Alcajmerove bolesti za 60%, Parkinsonove bolesti za 45%-50%, iktusa, infarkta, pojavljivanje nekih bolesti od kojih su ranije oboljevali samo vojnici koji su bili u misijama u Iraku, Kosovu, Afganistanu, na mestima gde je upotrebljavano oružje sa osiromasenim uranijumom koje kad eksplodira ispušta nanočestice, povećanje broja raznih nanopatologija, poput Morgellonsove bolesti, itd, itd… Usled zatamnjivanja zemlje, javlja se sve veći broj ljudi koji pate od nedostatka vitamina D, koji uzrokuje pojave raznih gljivica i herpesa, čija je pojava već unapred bila predvidjena, što se da zaključiti iz toga da su se farmaceutske kuće već uveliko bile pripremile i napravile lekove koji leče bas one vrste herpesa i gljivica koje su nastale kao posledica zaprašivanja. Kako čovek kaže na sve strane vrvi od reklama za te lekove.

    Što se tiče beličastih nanovlakana, razne studije su potvrdile da su nastala posebnim ukrštanjem jednog gena pauka sa genom koze, na taj način da se iz te kombinacije dobiju izuzetno čvrsta i otporna vlakna, kojima će se kao dodatni sastojak ubaciti baš genetski modifikovana bakterija esherije coli, čije prisustvo omogucuje vlaknima da narastu u epruveti. (*ovde pominje i neki američki dokumentarac u kojem se može detaljno videti nastajanje tih vlakana ali ne navodi koji). Ta vlakna u sebe unosimo svi, putem hrane, vode i vazduha, ali samo neki ljudi obole, dok mnogima naizgled zdravima oni ne smetaju. To se dešava zato što kod tih obolelih pojedinaca njihovo telo, imuni sistem prepozna te nanočestice kao strana tela, i pokušava da ih izbaci. Gledajuci stvari iz ovog ugla doktor Michael Castle zaključuje da dolazimo do jedne apsurdne situacije, te da se razboljevaju upravo oni najzdraviji organizmi čiji je imuni sistem u stanju da prepozna agresora. Vršenjem analize mokraće, utvrdjeno je da se ova vlakna nalaze u bubrezima, kod većine ljudi koji su naizgled zdravi. Takodje se stacioniraju u plućima i u debelom crevu. Treba učiniti sve što je u našoj moci da se spreči da se ove nanočestice razmnožavaju, jer kada se previše razmnože ulaze u krvotok, pa kroz njega u kožu, iz koje pokušavaju da izadju stvarajući nesnosne bolove. Posle brojnih „naučnih“ istraživanja, američki naučnici izašli su sa genijalnim zaključkom da su ove čestice ljudima došle pod kožu preko vunenog džempera, da su se dlačice vune na neki način uvukle u ljude i da ih odatle organizam izbacuje. Analizirajuci ta vlakna sasvim je jasno da postoji očigledna namera da se izvrši genetska modifikacija živih bića jer su oni biokompaktibilni sa živim organizmima. Napravljeni su namerno na taj nacin da živi organizmi mogu bez problema da ih apsorbuju.

    U poslednje vreme, veliki broj iznenadnih smrti mladih zdravih i sposobnih sportista i atletičara dovodi se takodje u vezu sa zaprašivanjem. Oni uglavnom vežbaju napolju, na vazduhu, pri tome ubrzano dišu, udišu puno više tih čestica, izmedju ostalog i barijuma, koji izaziva slabljnje mišica. Ako se prisetimo da je i srce mišic, onda se ne treba čuditi što u poslednje vreme ima tako veliki broj srčanih bolesnika. Osim aluminijuma i barijuma o čijoj se štetnosti govorilo u više navrata, posebnu štetnost na čovekov organizam ima mangan, koji se dodaje da bi, što je najapsurdnije, nebu vratilo plavu boju, koje bi inače bilo potpuno belo, tu su zatim stroncijum, litijum, gvoždje…. Voda je već poodavno zagadjena i pošto više ne mogu to da kriju onda su pribegli triku da se kontaminirana voda sa puno teških metala jednostavno prozove ‘oligomineralnom’ tako da na taj način ono što je izuzetno štetno po zdravlje izreklamiraju i plasiraju kao nešto što je korisno i dobro.

    Eto to bi bilo otprilike to – suština jednog dvočasovnog intervjua. Dok sam to slušala, istovremeno sam naletala i na jedan komentar od nekog slušaoca u kojem je dodao da su čak i letnji požari po šumama direktna posledica zaprašivanja, jer kada prejako sunce zagreje metalne čestice neretko se desi da se zapale… O tome nisam razmišljala, niti sam požare povezivala sa chemsima… šta reći više… crno nam se piše…“

    Sviđa mi se

  2. petar kaže:

    A o most na Audi:

    1. Kao nekadasnji radio amater, cinjenicno mogu da kazem da most na Adi podseca na dzinovsku Delta VLF antenu, koja se u duzini od oko 1,1 km skoro u potpunosti poklapa sa pravcem Sever-Jug, preko r. Save. Sajle koje sa obe strane drze pilon podsecaju na vise VLF antena, a svaka od njih, kako se smanjuju, odnosno povecavaju, odgovarala bi odredjenom VLF podopsegu.Pitanje je da li su sajle pod naponom, jer se ne vidi (zavrseci ulaze u beton). Pored toga, celom duzinom mosta proteze se “svetlosni“ kabal (koliko god da je svetlosni, on zraci, samo je nepoznanica kojom snagom, a moze da bude poveca). Ta duzina odgovarala bi horizontalno postavljenom dipolu koji bi u skladu sa koeficijentom skracivanja mogao da pokriva UVF/ELF frekventni opseg.

    2. Ukoliko bi se ispostavilo, nazovimo ih uslovno vertikalne – delta antene sa pilona, dakle da su pod naponom, to bi bila jedna ogromna primopredajna VLF antena To znaci, zavisno od snage da moze da zraci od energiju na nekoliko stotina do par hiljada kilometara. Ukoliko nije pod naponom (ukoliko se odobri, lako se ispita), to je onda prijemna VLF antena. U oba slucaja, verovatno se koriste kao deo nekog vojnog (nama nepoznatog) programa, najverovatnije za komunikaciju, ali i moguce za neke nezeljene stvari (podsecanja radi, sistem HAARP sa Aljaske radi u opsezima VLF//UVF/ELF. Horizontalni kabal – dipol je svakako aktivan (pod naponom je), tako da svakako moze uslovno da predstavlja primopredajnu antenu, koja bi pokrivala opsege UVF/ELF.

    3. Da bi obe antene imale odgovarajucu predajnu snagu, neophodni su i jaki generatori, kako bi signal mogao da bude prenet na vece daljine (verovatno da bi se u ptostoru ispod mosta moglo naci mesta za takve stvarcice).
    U svakom slucaju, potrebno je ispitati status, nazovimo ih antena sa mosta na Adi.Ne bi bilo nemoguce da, s obzirom da postoji jos nekoliko mosta slicne konstrukcije (u Podgorici je nesto manji ali sa pravcem Zapad-Istok), da su deo mreze aktivnih ili pasivnih antena nekog vojnog programa, pogotovu ako ih ima i u dr. zemljama Evrope i Azije, cime bi na odredjenoj geografskoj sirini predstavljali prsten antena nepoznatog vojnog programa (iza programa verovatno stoji neko ko stoji iza izgradnje mostova, mada ne mora da znaci uvek).

    4. Konacno, ranije objavljivane slike antena kod Beljine (Barajeva) nisu iz sistema HAARP, jer podsecaju na manje, prijemne VLF antene. Ali, najverovatnije da mogu da primaju signale sa HAARP pozicije.
    HAARP sistem je jedan jedini, postoji slicni sistemi u drugim zemljama, ali isto tako efikasni i koji rade u istim opsezima (vrlo bitno jer pokrivaju opseg rada CNS coveka). Jedan od takvih je nedavno doradjeni sistem EISCAT u Norveskoj, koji (nominalno) saradjuje sa naucnicima sa Univerziteta Stanford, koji uz mornaricu i ratno vazduhoplovstvo SAD, stoji iza projekta HAARP.
    Dakle, iako je EU 1999 osudila upotrebu HAARP sistema, evropski naucnici saradjuu sa americkim na ovim sistemima.

    5. Slicna saradnja je i po pitanju poslednje afere Snouden. Parlament EU je devedesetih osudio SAD zbog upotrebe sistema ESHELON, kojim je globalno vrseno prisluskivanje elektronskih komunikacija, ukljucujuci i evropske. Nakon poslednje afere prisluskivanja internet saobracaja EU od strane americke NSA, Evropa je takodje osudila saveznika Ameriku za takve aktivnosti. Medjutim, prema zapadnim medijima, Nemacka nije odmah, i narocito nije ostro reagovala na takva saznanja jer se ispostavilo da su i Nemci ucestvovali u tom prosjektu. Posteno!
    Eto, malo ako sam sta pomogao, pozdrav.

    Sviđa mi se

Postavi komentar